5. IZLOŽBA IZ CIKLUSA „NAVIGARE NECESSE EST…“

Posvećena pomorcima i brodovima prve polovice 20. st.,
postavljena u Narodnoj čitaonici u Kostreni Sv. Barbari
4. prosinca 2007.

MORE JE BILO MOJ ŽIVOT I DOM

Iz postave ove izložbe izdvojen je dio koji se odnosi na doajena plovidbe, kapetana duge plovidbe Radovana Šepića, potomka stare obitelji Šepić iz mjesta Šoići, župa Sv. Barbara.

Ovaj je članak obogaćen dodatnim podacima i fotografijama o životnom i plovidbenom putu kapetana Šepića.

Kapetan Radovan Šepić plovio je od 1895. do 1954. Na svečanosti prilikom umirovljenja rekao je sa suzama u očima: „More je bilo moj život i dom. A sad – što? Eto, sahranili ste me živa.“

Majka, Marija – Mima  (Tomačica)

Djeca:

Radovan
25. 7. 1882. – 1. 10.1958.

Mate
 22. 9. 1883. – ?

Marijana – Nana
1886. – 1970.

Povodom otvorenja izložbe, mještanima, gostima i uzvanicima pozdravne riječi uputio je kap. Tomislav Tijan.

Uvodni govor o izložbi održao je Zvonimir Stipanović.

Drage Kostrenjanke, Kostrenjani, poštovani gosti,

Naš ciklus izložbi Navigare necesse est nismo započeli od Feničana već od razdoblja za koje smo uspjeli prikupiti dio sačuvanih podataka, ono što nam je ostalo nakon što je došla „prokljeta rafinerija, koja niš dobroga ni donesla, već nas je raselila i se zela.“

Preseljenjem i odlaskom brojnih obitelji otišla je i naša bogata prošlost, o sadašnjosti bolje da i ne govorimo. Ovogodišnja izložba, 5. po redu, obrađuje našu tradicionalnu temu kojom želimo podsjetiti što je zapravo Kostrena Sv. Barbara predstavljala u svijetu pomorstva.

Prikazan je samo dio slika i ostalih dokumenata iz naše povijesti. Iz izvadaka pomorskih knjižica (matrikula, permesso di viaggio, libretto di servizio marittimo) i drugih dokumenata izdanih na njemačkom, mađarskom i francuskom jeziku, dobili smo prilično jasnu sliku o ulozi i doprinosu tih ljudi u razvoju ove gospodarske grane, ne samo u nas već i u drugim pomorskim zemljama.

Naši su kostrenski pomorci upravljali raznim vrstama i veličinama brodova, preplovili sva mora i oceane, bili ugledni stručnjaci u stvaranju, vođenju i zastupanju brojnih brodarskih kompanija i predstavništava sve do današnjih dana.

Iako je Kostrena dala puno moreplovaca, moramo posebno istaknuti našeg mještanina koji je najduži dio svog života proveo na brodovima.

To je kapetan Radovan Šepić, svima poznat kao barba Rade. S punim pravom možemo ga zvati doajenom plovidbe (navigacije).

Posebnu zahvalnost upućujemo njegovoj obitelji koja je omogućila da osvježimo sjećanja na tog nadaleko poznatog i viđenog kapetana.

Osobitu pažnju posvetite njegovom životnom putu, „oli bi mi rekli navigaciji“.

Parobrod „ALEKSANDAR I“, poslije II. svjetskog rata preimenovan u „BIOKOVO“, preuzeo je 1. lipnja 1939. u luci Aleksandrija, s njega se iskrcao 12. lipnja 1954. u Rijeci. U tom je razdoblju preplovio ukupno 350 putovanja. Evo što je po povratku na isti brod, nakon kraće odsutnosti zbog bolesti, u svoj osobni dnevnik upisao:

London, 24. siječnja 1948.

Došao na S/S „BIOKOVO“ u 13 i 15 p.m.

Preuzeo S/S „BIOKOVO“ 26. 1. 1948.

PONOVNO NA MOJOJ RATNOJ KRSTARICI.

R. ŠEPIĆ

Ima jedna, bar za mene, a smatram i za ostale pripadnike naše struke, jedinstvena fotografija koja je zabilježila dostojanstvenu primopredaju broda – gospodin kapetan Stariji predaje (vjerojatno u tom trenutku s grčem u grlu), zapovjedništvo mlađem kolegi, kapetanu Marijanu (Mariju Baniću) Pavešiću.

Proučite pažljivo ove izloške, navratite ponovno i pomno se prisjetite nekih ispričanih detalja i anegdota, upišite ih u knjigu utisaka, ili nam ih pošaljite u pisanom obliku.

Pozivam vas da se pridružite onima koji su si dali truda i među zabačenim stvarima našli i ponudili ove dragocjene materijale. Nemojte sebično čuvati ono što će s vremenom pasti u potpuni zaborav. Radije nam sve to pokažite.

Pano s izložbe posvećen kapetanu Radovanu Šepiću koji je na moru proveo 59 godina. Na bark „STILICONE“ ukrcao se kao dvanaestogodišnji dječak 1895. Plovio sve do 1954. godine.

Katja Šepić, prof.,  pročitala je  pjesmu „Merina“  koju je, tugujući za svojim krajem, napisao kap. Jakomo Marunić i poslao ju kapetanu Marijanu (Mariju) Pavešiću u japanski grad Kobe 1962. godine. Pročitala je i svoju pjesmu „Moj brod“.

Verica Šoić Katalinić, prof., pročitala je zapis dr. Radojice Barbalića nastao povodom smrti kapetana Šepića 2. listopada 1958.

Na slikama koje slijede izdvojeni su bitni detalji iz prve matrikule i dnevnika bilješki kap. Šepića.

Matrikula br. 2630 / broj i datum političke dozvole 1451/72, izdano 23. 2. 1895./ Matrikula izdana u Bakru 2. 3. 1895.

Na drugoj stranici matrikule upisani su podaci o stečenom zvanju časnika trgovačke mornarice, br. 676,  izdane u Rijeci 31.  1. 1910. Također je upisan broj breveta, 6550, o položenom ispitu za zvanje kapetana duge plovidbe u trgovačkoj mornarici položen u Rijeci 12. 9.1912., upisano u lučkom uredu u Rijeci 14. 9. 1912.

Prijevod druge stranice:

Stručna sprema naslovljenog pomorca u službi državne trgovačke mornarice:

časnik (tenente) trgovačke mornarice na temelju ovlaštenja kraljevske Pomorske vlasti u Rijeci dana 31. siječnja 1910. , br. 676.

Državne takse poništene okruglim pečatom (potpis nečitak).

U daljnjem tekstu piše:

Pomorski kapetan duge plovidbe trgovačke mornarice za parobrode samo uz važeću svjedodžbu prema pravilima kraljevske mađarske Pomorske vlade u Rijeci dana 12. rujna 1912.

Br. 6550.

Okrugli državni pečat Lučkog ureda Rijeka.

U Lučkom uredu Rijeka 14/9/1912

(potpis nečitak).

Dozvole za ukrcaj na plovilima nacionalne zastave za malu obalnu plovidbu i veliku obalnu plovidbu.

Od str. 4 – 16 su ispisane dozvole za ukrcaj na državne brodove male obalne plovidbe (str. 6) i velike obalne plovidbe (str. 7). Dozvole za pravo ukrcaja izdavane su prema odsluženju vojne obaveze.

Upis prvog ukrcaja u Rijeci, 9. 3. 1895. na austrougarski brik „STILICONE“ u svojstvu malog od kabine (termin camarotto neki prevode kao mali od palube), upisan u knjigu Popisa posade pod rednim brojem 13. Radovan Šepić je tada imao samo 12 godina.

Brik „STILICONE“ izgrađen 1863. g. na Pećinama – Sušak. Upisan 17. 1. 1864.; 638/523 rt, 489/452 rt; dimenzije: 40 m x 8.96 m x 5.94 m; prvi zapovjednik bio je kap. Giacomo Peselj.

Izvod plovidbe iz matrikule br. 2630 izdane u Bakru 2. 3. 1895. na austrougarskim i mađarskim brodovima

Brik „STILICONE“

Ukrcan: Rijeka, 9. 3. 1895. Iskrcan: Rijeka, 5. 5. 1896. Na brodu proveo god. 1, mj. 1, dana 27, u svojstvu mladića kabine (camarotto).

Brik „RACHEL“

Ukrcan: Rijeka, 15. 6. 1896. Iskrcan: Rijeka, 21. 9. 1896. Na brodu proveo mj. 3, dana 5, u svojstvu mladića palube.

Brik „RACHEL“

Ukrcan: Rijeka, 24. 9. 1896. Iskrcan: Rijeka, 1. 3. 1897. Na brodu proveo mj. 5, dana 17, u svojstvu mladića palube.

Brik „ENRICA“

Ukrcan: Rijeka, 1. 3. 1897. Iskrcan: Cette, 19. 2. 1898. Na bodu proveo mj. 11, dana 19, u svojstvu mladića palube.

Parni brod „ATTILA“

Ukrcan: Marseille, 25. 2. 1898. Iskrcan: Venezia, 10. 8. 1898. Na brodu proveo mj. 6, dana 15, u svojstvu mladića palube.

P/b „CAROLA“

Ukrcan: Malta, 11. 1. 1899. Iskrcan: Malta, 8. 8. 1901. Na brodu proveo god. 2, mj. 7, dana 11, iskrcan zbog unapređenja.

P/b „BȦRO KEMĖNY“

Ukrcan: Rijeka, 1. 11. 1901. Iskrcan: Rijeka, 18. 3. 1903. Na brodu proveo god. 1, mj. 4, dana 17, u svojstvu kormilara.

P/b „SZENT LASZLO“

Ukrcan: Rijeka, 30. 3. 1904. Iskrcan: Rijeka, 26. 5. 1904. Na brodu proveo mj. 1, dana 26, u svojstvu kormilara.

P/b „BALATON“

Ukrcan: Rijeka, 16. 6. 1904. Iskrcan: Rijeka, 16. 10. 1904. Na brodu proveo mj. 4, u svojstvu kormilara.

P/b „NAGY LAJOS“

Ukrcan: Rijeka, 18. 10. 1904. Iskrcan: Rijeka, 18. 9. 1905. Na brodu proveo mj. 10, dana 28, u svojstvu kormilara.

Brod „ORPHEUS“

Ukrcan: Trst, 18. 10. 1905. Iskrcan: Hamburg, 15. 3. 1907. Na brodu proveo god. 1, mj. 4, dana 26, u svojstvu kormilara.

P/b „KOSSUTH“

Ukrcan: Genova, 8. 8. 1907. Iskrcan: Livorno, 15. 3. 1909. Na brodu proveo god. 1, mj. 7, dana 7, u svojstvu kormilara.

P/b „DUNAV“

Ukrcan Rijeka 4. 2. 1910. Iskrcan Rijeka 9. 1. 1912. Na brodu proveo god. 1, mj. 11, dana 6,

u svojstvu drugog časnika palube.

Prvo ukrcanje kao časnik nakon položenog ispita 31. 1. 1910.

P/b „DUNAV“

Ukrcan: Rijeka, 12. 6. 1912. Iskrcan: Hamburg, 6. 8. 1914. Na brodu proveo god. 2, mj. 1, dana 25, u svojstvu prvog časnika palube.

Razlog iskrcaja: unapređenje za zapovjednika.

Ispit za kapetana duge plovidbe u trgovačkoj mornarici položio je u Rijeci 12. 9. 1912. Svjedodžba br. 6550.

P/b „DUNAV“

Ukrcan: Hamburg, 7. 8. 1914. Iskrcan: Hamburg, 31. 5.1917. Na brodu proveo god. 2, mj. 9, dana 24, u svojstvu zapovjednika.

    

 

Slika je iz vremena kad su kap. Šepić i prvi časnik palube Šarinić Klonimir – Klone zajednički plovili na p/b „DUNAV“.

P/b „DUNAV“

Ukrcan: Hamburg,  31. 6. 1917. Iskrcan:  Kraljevica, 31. 12. 1920. Na brodu proveo god. 3, mj. 6. Sveukupno na p/b „DUNAV“ plovio god. 10, mj. 4, dana 25.

Brod vezan u raspremi u luci Kraljevica. U ovom razdoblju plovidbe, Klonimir Šarinić koji je bio ukrcan kao prvi časnik, vrši dužnost zapovjednika zbog uvježbavanja za novo zvanje

P/b „ZVIR“

Pisanog traga o navigaciji na p/b „ZVIR“ nema. Kapetan Šepić zapisao je podatak o provedenom vremenu na brodu na kojem je neprekidno plovio kao zapovjednik od 6. 11. 1922. do 26. 5. 1925. , god. 2, mj. 6, dana 20. Od 1. 7. 1926. do 31. 12. 1938. god. 11, mj. 6. Sveukupno je na brodu proveo 14 godina i 20 dana.

P/b „ALEKSANDAR I.“

U osobnom dnevniku, knjizi bilježaka, kapetan Šepić zapisao je sljedeće:

“Kap. Šepić krenuo je iz Splita 27. 5. 1939. za Aleksandriju gdje je stigao 1. 6. u 08:00. Preuzeo je brod isti dan. Prvo putovanje započelo je 5. 6. 1939. u 7:00 p.m.”

   

Svakako je potrebno istaknuti prvo putovanje kako je kap. Šepić preuzeo p/b „ALEKSANDAR I.“ od 5. 6. 1939. kad je isplovio iz Alexandrie, prošao Suez na putu za Indijski ocean, Australiju, istočnu Afriku, istočnu i zapadnu Južnu Ameriku, preplovio Atlantski ocean u „cris – crossu“ sve do 7. 5. 1945., a da ga nije okrznuo niti jedan „U-boat“ ili tzv. „Night Raider“.

Zapisao je da je u Durbanu,  gdje je stigao na sidrište 8. 2. 1942. i ušao u luku 13. 2. 1942. na brod postavljen top od 4 incha (102 mm). Isplovio je 24. 2. 1942. za Capetown gdje su na brod dodatno postavili, kako je zapisano, 2 strojne puške, 2 parašute i 2 topčije (topnika).

Iz bilješki se može se zaključiti da je iznad svega, najvažnije bilo koliko je bunkera – pogonskog ugljena imao na dolasku u svaku luku, koliko je dopunio i gdje će za slučaj potrebe na putu od luke odredišta nadopuniti potrebnom količinom.

   

Iz Montreala, putovanje br. 142, isplovio je 3. 7. 1945. u 2:45 p.m. za „Split Sućurac“. Putem u Augusti dopunio je 900 tona ugljena. Dolazak u Split bilo je prvo ticanje naše luke nakon više od 6 godina plovidbe diljem svijeta.

Među mnogobrojnim bilješkama  zapisao je i dva neposredna nasukanja koja su mu se dogodila. Prvo nasukanje na podmorske stijene dogodilo se 28. 12. 1943. u 6:55 p.m. Odsukan 5. 2. 1944. u 3:00 p.m. Ukupno proveo „on rocks“ 39 dana. Potom se nasukao istog dana 5. 2. 1944. u 3:30 p.m. na pješčano dno. Odsukan 7. 3. 1944. u 3:00 p.m. Ukupno „on beach“ proveo 30 dana.  U doku u Glasgowu proveo 51 dan. Sveukupno 120 dana.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, britansko Ministarstvo ratnog transporta (Mowt), vratilo je našim prijeratnim brodarskim društvima sve brodove koji su preživjeli ratne godine ploveći u savezničkim konvojima ili u pojedinačnim putovanjima. Vlada FNRJ  20. siječnja 1947. osniva brodarske tvrtke:

  • Jugoslavenska slobodna plovidba – Sušak
  • Jugoslavenska linijska plovidba – Sušak
  • Jadranska linijska plovidba – Sušak
  • Jadranska slobodna plovidba – Sušak.

U flotu Jugoslavenske slobodne plovidbe – Sušak upisan je p/b „BIOKOVO“, bivši „ALEKSANDAR I.“ koji je preimenovan 1946.

P/b „BIOKOVO“, nakon raspodjele flote Jugoslavenske slobodne plovidbe – Sušak/Rijeka,  prešao je pod upravu brodarskog društva Jugoslavenska oceanska plovidba iz Boke kotorske.

     

Pomorska knjižica koja je sadržavala podatke o plovidbi na p/b „ZVIR“ i p/b „ALEKSANDAR I.“   uzeta je po naređenju Uprave pomorstva, kao što se vidi iz gornje potvrde.

U zamjenu izdana je pomorska knjižica FNR Jugoslavije br. 324,  u Lučkoj kapetaniji Rijeka, 16. 6. 1948. (u potpisu upravitelj M. Ružić).

   

Pored gore unesenih podataka na str. 28 / Ranija ukrcanja/ i str. 64 kapetan Šepić je među svojim brojnim bilješkama o navigaciji zapisao i podatke o navigaciji provedenoj na p/b „ZVIR I.“, od 6. 11. 1922. – 26. 5. 1925.; ukupno god. 2, mj. 6, dana 20 i na p/b „ZVIR II.“, od 1. 7. 1926.  –  31. 12. 1938., ukupno god. 11, mj. 6. Sveukupno je na oba broda proveo 14 godina i 20 dana.

Gornji izvod navigacije osobno je ispisao kapetan Šepić.

Kao zapovjednik plovio je :

  • na p/b „DUNAV“ god. 2, mj. 9, dana 24;
  • na p/b „ZVIR“ god. 14, dana 20;
  • na p/b „ALEXANDAR I“ god. 7, mj. 3, dana 7;
  • na p/b „BIOKOVO“ 2 god. 6, mj. 4, dana 19;

sveukupno 30 godina, 6 mjeseci i 10 dana.

    

Dana 12. 6. 1954. u luci Rijeka sa svog omiljenog „ALEKSANDRA I., sada „BIOKOVA“ iskrcan je i izvršio je primopredaju broda mlađem kolegi, kapetanu Marijanu – Baniću Pavešiću.

S posljednjim putovanjem, Rijeka 350 (kap. Šepić numerirao je sva svoja putovanja) i primopredajom broda kapetanu Mariju  Pavešiću 12. 6. 1954. završava životni ciklus navigacije kapetana Radovana Šepića.

   

Pored svih zapisanih, za njega važnih podataka, zabilježio je i dva prekida kontinuirane plovidbe zbog bolesti, odnosno dvije operacije. Nakon putovanja 107 iskrcao se u  Tyne Docku zbog operacije želuca i žučnih kamenaca, nakon putovanja 178 u Anversi zbog operacije slijepog crijeva. Nakon oporavka koji je trajao jednu 1 godinu, 2 mjeseca i 14 dana, barba Rade se vratio  na svoj omiljeni brod i zapisao: PONOVNO NA MOJOJ RATNOJ KRSTARICI, 26. 1. 1948. U njegovim bilješkama prvi puta je zabilježena izmjena imena broda 10. 10. 1946. iz „ALEKSANDAR I“ u „BIOKOVO“.

Zbog minskih polja u Kvarnerskom kanalu, za uplovljavanje i isplovljavanje u/iz Kvarnera obavezan je bio pilot.

Na putovanju 248 iz Rijeke, zbog olujnog vremena kod otoćića Porera nije mogao iskrcati pilota Dujmića, već je to izvršeno u Komiži na Visu 13. 11. 1950. u 6:00 p.m.

Kapetan Šepić bavio se izradom modela (maketa) kvarnerskih jedrenjaka. Na nekima od tih jedrenjaka je i plovio, a neki su ga povezivali s nekim događajima. Po nekim nepotvrđenim podacima izradio ih je nekoliko desetaka. Najviše ih je poklonio pomorskim agencijama i veleposlanstvima diljem svijeta. Za neke modele zna se luka pripadnosti; brik „STILICONE“, brik „VJERAN“, bark „CROSS OCEAN“ izrađeni su na brodu „BIOKOVO“ između 1952. i 1953.

Bark „CROSS OCEAN SHIPPING CO.“ Luka pripadnosti – Sv. Barbara.

Upisni list:

Za jedrenjak „CROSS OCEAN“: vrsta broda bark, građen od drva lipa.

Mjesto gradnje: veranda S/S „BIOKOVO“.

Ime graditelja: kap. Radovan Šepić. Godina i mjesec gradnje: maj 1953.

Dimenzije: dužina 0.70, širina 0.137, visina 0.10 metara.

Atlantic, 25. maj 1953. Graditelj: vlastoručni  potpis.

Brik (bark) „STILICONE“

Za detaljni opis i povijest broda, od gradnje na Pećinama 1863./1864. g. do prodaje 1903. g. Turcima,  pročitati u knjizi „Kostrena pod jedrima“ (str. 74.) kap. Jura Suzanića.

Citiram dio teksta: „Mnogi su Kostrenjani počeli plovidbu na tom brodu. Postoje slike i maketa tog broda, među njima i rad modelara kapetana Radovana Šepića starijeg koji je na tom brodu započeo školovanje završivši kao zapovjednik parobroda tijekom mnogih desetljeća.“

Bark „KOSTRENA“ veže ga s rodnim krajem, bark „NANA“ povezan s neizmjernom ljubavlju prema sestri Marijani, od milja ju je zvao Nana, ona mu je je podigla i odgojila sina Ivicu.

Bark „RADOJICA“ posvećen unuku, nasljedniku po struci.

Školski brod „MIR“ započeo  je raditi  20. 5. 1946. i završio  ga je 5. 8. 1946. Jedrenjak „MIR“ je i danas u službi ruske mornarice i smatra se najbržim jedrenjakom na svijetu.

Bark „KALINA“ posljednji je izrađen na p/b „BIOKOVO“, od 1948. – 1949. u 78 dana rada.

Brik „VJERAN“, luka pripadnosti  Randići – Glavica.

U ljetnim mjesecima, u mirovini, barba Rade je uživao vozeći se u svom motornom čamcu od Rijeke, duž Pećina i Kostrene do svog omiljenog mjesta Podurinja i Sršćice. Ovaj je čamac 50-tih godina bio najljepše plovilo na sjevernom Jadranu. U Mrtvom kanalu na vezu (s istočne strane kanala), tko god ga je pogledom dohvatio ostajao bi zadivljen. Na slici sin Ivica (desno) i mehaničar (lijevo) barbi Radi pripremaju čamac za sigurnu vožnju.

Kako su drugi pisali o kapetanu Radovanu Šepiću

 Novi list objavio je sljedeći tekst kapetana Jure Suzanića:

Prema želji pokojnika ispraćaj na vječno počivalište na groblju Sv. Barbare su vršila tri svećenika.

 

Lijes pokojnika nosili su kolege kapetani i poručnici koji su plovili s kapetanom Šepićem.

Oproštajni govor održao je kapetan Makso Karlović. Drugi slijeva je svećenik Ante Sironić.

Pisac i pomorski povjesničar Radojica Barbalić objavio je sljedeći članak:

Objavljeno u  Novom listu 3. oktobra 1958.

Članak povodom izložbe postavljene 4. prosinca 2007. objavljen u Novom listu 6. prosinca 2007.

Zvonimir Stipanović predaje Ivici  Šepiću, sinu kapetana Radomira Šepića, fotografiju makete

brika „STILICONE“, maketu je izradio sam Radomir Šepić u znak sjećanja na taj brod na koji se ukrcao kao dvanaestogodišnji dječak.

Nasljednici obiteljske ostavštine: Anemarie – Ani Marčan, rođena Šepić (od oca Ivice i majke Nevenke), njen suprug Radoslav i sin Radovan.

Izložbu pripremio Zvonimir Stipanović.

Članak o kapetanu Radovanu Šepiću, uz dodatne podatke i fotografije, pripremio Zvonimir Stipanović.