NONIĆI TOMA TIJAN I DANIJEL MARUNIĆ
Kapetan Toma Tijan (1879. – 1928.) na mostu
Brza pruga Rab – Sušak, Toma Tijan na parobrodu Topola u ljeto 1927. godine.
Pomorski strojar Danijel Marunić (1887. – 1944.) slikan 1927. (Gale’s Studios, Branches in all towns, vjerojatno je to Manchester). Nestao je sa čitavom posadom 25. travnja 1944. kada su se po orkanskoj buri s brodom Jakljan vezivali u senjskoj luci. Kad su već prebacili na obalu prvi konopac, bura ih odnijela na pučinu.
Danijel Marunić (treći slijeva)
Ovo je isto popova kuća piše na poleđini ove fotografije snimljene u Australiji, osobe su nepoznate. Parobrod Ugarskog istočnog parobrodarskog društva (LEVANT), Turul, bio je drugi brod ove kompanije koji je isplovio iz Rijeke za Australiju. Naime, ta je kompanija od 1912. održavala redovitu prugu iz Rijeke i Trsta za Australiju. Turul je u augustu 1914., kao neprijateljski brod, zaplijenjen u Melbourneu, a 2. strojar Danijel Marunić sa ostalom posadom bio u zarobljeništvu u Australiji od početka rata sve do aprila 1920. godine.
Danijel Marunić (drugi slijeva)
Danijel Marunić (drugi slijeva)
Slijeva na desno: Danijel Marunić, Bartol Jelenčić (zapovjednik), nepoznata osoba, Fil Tijan (?).
Posada nepoznatog broda, Danijel Marunić sjedi četvrti slijeva.
Nona Zora Marunić r. Pavešić i nono Danijel Marunić, koji je i napravio barku, u Sršćici. Iza jedara se vide stubine (“tunere”), ribarske kućice i ostaci utvrde.
Zora Marunić u dvorištu tzv. Matildine kuće (ispod pučke šterne u Šoićima) u kojoj su Marunići stanovali dok nisu 1938. sagradili kuću u Urinju.
JAKOV (JAKOMO) MARUNIĆ (1910. – 2003.)
Jakov (Jakomo) Marunić u mornarici Kraljevine Jugoslavije.
Na mostu, Jakov (Jakomo) Marunić (prvi zdesna).
Na poleđini fotografije: Lisabon, ljeta Gospodnjega, dne 1. VIII. 1941. To su se Danijel i Jakov (Jakomo) Marunić, otac i sin, slučajno sreli u Lisabonu.
Zapovjednik i prvi časnik Jakov Marunić (zapovjednik je u sredini, prvi zdesna je Jakov Marunić).
Jakov (Jakomo) Marunić
Prvi časnik Jakov Marunić, prvi zdesna, napisao je na poleđini: Na afričkom suncu prvi časnik odmara – sleva na desno: barba, telegrafista, upravitelj stroja.
UČENICI BARBARANSKE ŠKOLE
Drugi razred osnovne škole u Kostreni Sv. Barbari 1933. Sjede u prvom redu slijeva na desno: Cvjetko Pajkurić (prvi), Tonković Teo (?) treći, Marinka Štiglić (peta), Ema Medanić (sedma). Iza njih Stanislav Tijan (prvi), Nada Margan (druga), Mileva Vukoša (četvrta), Zorka Marunić (peta), Lovorka (ili njena sestra ?) (osma), učiteljica se ne računa, Božena Linić (deseta), posljednji je brat Tanje Miloš (?). U zadnjem redu: Svetozar Tonković (drugi), Viktor (Žarko?) Pezelj (peti), Milenko Pezelj (osmi).
Treći razred, slikano 23. svibnja 1934.
U drugom redu (iza učenika koji sjede) slijeva na desno: Radojica Tijan (prvi), Zorka Marunić (druga), Marija Čeh (?) (treća), Nada Linić (?) (četvrta), Slavka Nekić je na kraju reda. U zadnjem redu je Žarko Pezelj (treći), a zadnji je Milenko Pezelj. Nije poznato učiteljičino ime.
NA PUTOVANJU
Olga Tijan i Ljubica Tijan r. Mandić vjerojatno na palubi parobroda Karađorđe na kome je časnik palube Eulo Tijan, njihov brat i suprug.
Zapisano na poleđini: Olga i Ljubica na palubi, s/s Karađorđe.
U lunaparku, vjerojatno na istom putovanju, brat i sestra, Eulo i Olga Tijan, prvi slijeva nepoznat.
BARBARANSKE DIVOJKI
Olga Marunić r. Tijan (1911. – 1965.)
Danica (?) i Zorka Marunić, sestre Jakova (Jakoma) Marunića u Maloj Sršćici, Velika Sršćica je iza punte.
Slijeva na desno stoje Olga Tijan, Danica Marunić i Marica Ćepulić, sjedi Bosiljka Tijan.
Druga slijeva Bosiljka Tijan, Olga Tijan i Marica Ćepulić.
Šoići 22, slijeva na desno: Maruška Tijan, Dina Tijan, Dubravka Medanić, iznad nje Olga Tijan (melje kavu), Anka Šoić i Sonja Tijan. I njihovi očevi i njihovi nonići su pomorski kapetani.
Slijeva na desno stoje Olga Tijan, Ljubica Mandić, Maruška Tijan, nepoznata djevojka, Bosiljka Tijan. Sjede Smilja Tijan, Anka Šoić i Dinica Tijan.
Foto Mandić, Zemun, slijeva na desno: Kata Živanović, Tihana Marunić, Nada Živanović (Katina sestra), Nada Malešić, Mira Živanović (Katina i Nadina sestrična), Anka Šoić, Biserka Malešić (sestra Nade Malešić).
Zorka Marunić (prva zdesna) i Marica Rukavina na grote pred uvalom Dražina, danas nedostupnoj jer se nalazi unutar Rafinerije. Suprug Marice Rukavina postat će pisac i pomorski povjesničar Radojica Fran Barbalić.
MJEŠOVITO DRUŠTVO
Foto Corso, Ilica 25. Zadnji red, slijeva na desno: Vito Pavešić, Željko Ćepulić, Boris Dujmić i nepoznata osoba, u srednjem redu nepoznata osoba, Anka Šoić, Miljenko Šoić, Maruška Tijan. Čuče Sonja Tijan, Žarko Pezelj i Dina Tijan.
Slijeva na desno: Boris Dujmić i Željko Ćepulić (?), Nada Malešić, Tihana Marunić i Dubravka Medanić, čuči Dina Tijan.
Prva slijeva Dinka Medanić (sjedi), mladić nepoznat, Cenka Medanić, slijeva na desno stoje Marica Ćepulić, Ante Randić, Jakov Marunić i Olga Tijan.
Olga Tijan, sjedi prva zdesna, na oporavku u Delnicama, slikano 31. 8. 1928.
JEDNO VJENČANJE U ŠOIĆIMA
Vjenčanje Olge Tijan i Jakova Marunića 1938., Šoići 22. Slijeva na desno: Ernest Tijan, Maruška Tijan, Olga Tijan, Eulo Tijan, Mario Pavešić, Nevina Suzanić, Tihana Marunić, barba Tončić Tijan, Jakov Marunić.
Olga Tijan i Jakov Marunić, iza njih Marica Malešić (Dinka Medanić ?) i sva u bijelom Tihana Marunić (?).
Izlazak iz crkve sv. Barbare, u pozadini se vidi Maruška Tijan, Dubravka Medanić je druga zdesna.
Ispred crkve sv. Barbare u Šoićima, iza Olge i Jakova Marunića su Maruška i Eulo Tijan, mladenkina sestra i brat.
Olga Tijan sa novorođenom Vidicom 1939. Kuća gospe Deze i kapitana Rika Šoića, koji je neko vrijeme bio i profesor u bakarskoj nautici, je u zadnjem planu krajnje lijevo.
Olga, Jakov i Vidica Marunić, kuća u Šoićima 22 koja je srušena, rodna je kuća i Olge i Vidice, kasnije se obitelj preselila u Urinj.
Vidica i Olga Marunić ispred crkve sv. Barbare
Urinj 75, Olga Marunić s Duškom, Ljerkicom i Vidicom. Duško Marunić (prvi slijeva) će postati pomorski kapetan, njegovi sinovi, kao i Vidičin i Ljerkin sin, također su nastavili obiteljsku tradiciju.
Urinj 75, travanj 1958., Vidica Marunić priprema se za maturalnu zabavu. Ono što se ne vidi na crno-bijeloj fotografiji – haljina, cipele i rukavice su ružičasti, sve joj to mama kupila u Trstu. Vidica Marunić je nakon sušačke gimnazije i niže glazbene škole završila Pedagošku akademiju (hrvatski i francuski jezik).
JOŠ USPOMENA
Barbe Pepu i teti Marijeti poklanja njihov Ivo Marunić, piše na poleđini. Ivo je nećak Josipa (Pepa) Randića, kapitana i principala, teta Marijeta je kći Marije Marunić rođ. Mihletić čija je sestra Karla Mihletić udata Tijan. Ivan (Ivo) Marunić (1895. – 1928.) brat je Danijela Marunića, imao je još brata Josipa i sestre Cvetu, Meri i Dragicu. Plovio je na Dunavu. Fotografija je snimljena 10. 12. 1922. u Modernom ateljeu Nikolajević u Smederevu.
Oplenac, barba Luka i teta Milica Medanić te Tihana Marunić.
Pred Ursun, lokalitet u Šoićima, tu je bila i autobusna stanica. Jakov Marunić u prvom planu, Tihana Marunić sjedi na zidiću, Olga Tijan treća zdesna, 1939. je godina.
Šoići nakon izgradnje pruge 1935., krajnje desno je željeznička stanica.
Randići, kapelica, 26. 11. 1974.
Kalvariju u Randićima dao je sagraditi kapetan Josip Randić Šimunov, posljednji zapovjednik brika Draga koji je potonuo 1852. godine u Bosporu nakon što ga je udario jedan talijanski parobrod. Nasreću, sva se posada spasila, među njima je bio i zapovjednikov otac Šimun koji je plovio kao kuhar. Kapetan i posada tako su ispunili svoj zavjet.
Kapelica u Urinju, slikana s kopnene strane. U oktobru 1834. brod Sveti Nikola, ploveći iz Rijeke prema Kraljevici, potopio se zbog nevremena kod punte Urinj, utopilo se 11 putnika. Jedan od vlasnika broda, kraljevički brodovlasnik Matija Polić izgubio je tada sina i unuku. Kapela koju je sagradio iznad mjesta brodoloma 1835. stradala je u Drugom svjetskom ratu.
Za trajnu uspomenu, Željko Ćepulić, napisao je Željko Ćepulić, rodio se 1920., poginuo u NOB-u 1944.
Oštarija pu kapitana Berta, kultno mjesto u Šoićima, tu su se rastajali oni koji su bili na partence, sastajali oni koji bi arivali. Prvi slijeva je kapitan Berto Ćepulić, vlasnik oštarije.
U svojoj knjizi Ratni dani, sjećanja kostrenskog kapitana, 1939. – 1945. Higo Šoić ovako opisuje dane kad bi bio doma:
Svaki dan oko tri sata poslijepodne sastaju se kod kapitana Berta. Igraju balote dok ne zaškuri, a onda bi u kući udarili po kartama. Ili briškula u šest ili trešete i marijaš u četiri. Koji put bi malo i zapjevali. Gospa Pavica je rado prihvaćala svaku pjesmu, a kapitan Berto bi se priključio svojim basom. Gospa Pavica bi kuhala ukusno vino sa šećerom. Vani bi zviždala bura i podsjećala mornare na život na brodu. A ovdje u blizini štednjaka osjećali su se na sigurnom.
Na tečaju šivanja, na vrhu Živka Rukavina, slijeva na desno Maruška Tijan, Božena Linić, Smilja Tijan, Dinka Medanić, dvije voditeljice tečaja u sličnim vestama, između njih Tihana Marunić, Anka Šoić, Mileva Vukoša, Slavka Nekić. Čuče Ljubica Nekić (poginula je u partizanima 1943., bila pokopana u Žutoj Lokvi) i Nada Linić.
Na poleđini: Mome zlatu u dalekom kraju, uspomena od Vitomira (Pavešića)
Kapetan Jakov (Jakomo) Marunić na svojoj barke u Podurinju
ZAVIČAJNI MOTIVI NA SLIKAMA VIDICE DOBRILA r. MARUNIĆ
Plasa (Randići)
Prva samostalna izložba Vidice Dobrila r. Marunić održana je u studenom 2007. godine u Kostreni Sv. Barbari. Od 2000. do 2006. sudjelovala je u zajedničkim izložbama udruge Veli pinel u Kostreni, Bakru, Kraljevici, Drenovi, Daruvaru, Korenici, Crikvenici, Medveji, Lovranu, Poreču, Trsatu i Puntu.
Tekst za katalog napisao je akad. slikar Ivan Penzeš Nadalov (1947. – 2020.), dugogodišnji voditelj u likovnoj udruzi Veli pinel čiji je i Vidica bila član.
Vošćica, 2010.
19. 6. 2011., Žurkovo
Vidica Dobrila r. Marunić i Nađa Cenov r. Medanić na izložbi Velog pinela u Crikvenici 30. 6. 2007.
Vidičina slika na katalogu skupne izložbe u Malinskoj 2008.
Mala Sršćica sa barkama, tzv. Halleyevom uvrdom i stubinom.
Prema zapisima kapetana Higina Šoića u Maloj je Sršćici bila tunera sa dvije visoke stubine. Ribari u Sršćici, uglavnom Crikveničani, bili su tu od maja do oktobra, nekad i duže, ovisno o vremenu i ulovu. Na kamenu kućicu u koju su po zimi spremali mreže i drugi alat, naslanjala se drvena kućica u kojoj su spavali. Svaka dva sata smjenjivali su se na straži na vrhu stubine. Motorni je čamac svako jutro i večer, nakon što bi na putu za Sušak, kamo je vozio uhvaćenu lovinu, obišao tunere u Grabrovi, Kraljevici, Bakarcu i Bakru, pristao i u Sršćici. U portiću je bilo vezano pet do šest barki mještana Šoića.
Kuća Marunić, Urinj 75
Jedan primorski pejzaž
Pučka šterna u Urinju, kuće Vukoša, Miloš, Šepić, Uršičić, Pajkurić (samo se vidi dimnjak).
Urinj 75
Bakarski zaljev, pogled s kostrenske strane, s lijeve strane vidi se crkva sv. Josipa u Praputnjaku, desno se nazire Hreljin.
Podkvarovo
Podurinj
Podurinj
Svaki nanos boje na platnu špatula pretvara u malena zrcala u kojima se ogledaju i sreća i tuga i želja i dvojba i sva skrivena ljepota našeg Primorja.
Treba li tražiti bolje riječi od ovih koje je o Vidičinim slikama napisao Ivan Penzeš Nadalov?
Neka ovaj razgovor završi podurinjskim bojama.
Veljača 2023., Vera Šoić Katalinić
