Tijekom devetnaestoga stoljeća u Rijeci se pojavljuju dva ogranka kostrenske obitelji Pajkurić čiji članovi imaju istaknutu ulogu među domaćim pomorcima i brodovlasnicima. Primjerni po svojoj radišnosti i raznorodnim pomorskim inicijativama, svi oni redom bijahu veliki narodnjaci i hrvatski domoljubi. U teškim vremenima sveprisutnoga odnarođivanja, kada se pretežni dio građanstva poistovjećivao sa talijanskom kulturom, ubrajali su se u onaj krug riječkih Hrvata koji ostaju privrženi svome jeziku, kulturi i podrijetlu. Svoju su pripadnost i dosljedno opredjeljenje dokazali brojnim svojim članstvom i aktivnošću u Narodnoj Čitaonici Riečkoj, koja u to vrijeme predstavlja najvažniju kulturnu ustanovu riječkih Hrvata. Nastavi čitati
Arhiva kategorije: Književnost i publicistika
Dr. Andrija Rački o Kostreni Sv. Barbari
Dr. Andrija Rački (Fužine, 1870. – Rijeka, 1957.), teolog i povjesničar. Piše o prošlosti Rijeke, Sušaka, Trsata i okolnih mjesta. Župnik franjevačkog samostana na Trsatu od 1902. godine, 1918. postao član Narodnoga vijeća Države SHS za Rijeku i Sušak. Svoje povijesne studije objavljuje u Primorskim novinama i Našoj slozi. Često dolazi u sukob s crkvenom hijerarhijom zbog svojih liberalnih stavova. Nakon Drugog svjetskog rata bio je jedan od utemeljitelja Staleškoga društva katoličkih svećenika u Hrvatskoj. Nastavi čitati
Viktor Car Emin: Vječiti brodolomac
Viktor Car Emin (1870. – 1963.), književnik i publicist, ovu je pripovijetku najprije objavio pod naslovom Na uzburkanom moru u tršćanskim novinama Naša sloga 1894., kasnije ju je preradio. Pripovijetka opisuje brodolom barka Unione, njegovi su vlasnici bili Gašpar Randić iz Kostrene Sv. Barbare i Ivan Minak iz Opriča. Knjigu njegovih pripovijedaka Oj more duboko pripremio je za tisak Radojica F. Barbalić, a tiskalo ju je izdavačko poduzeće „Pomorstvo“- Rijeka pedesetih godina 20. stoljeća. Nastavi čitati
Ljepote i nadahnuća – Kostrena u hrvatskoj književnosti
Daniel Kokić (1940. – 2008.), vrstan je pisac humorističnih tekstova, autor romana Dnevnik maloga Jurića i Frane Pitur iliti život shvaćen kao komedija, posljednja knjiga, Humor naš primorski, izašla mu je posthumno. Kako je sam govorio, humor je ono što ga je nosilo cijeloga života, stvarao je šale i pošalice, humoreske i aforizme kako bi uljepšao i razvedrio ovaj tužni svijet. Nastavi čitati
Ernest Tijan: Kostrena Sv. Barbara u našoj trgovačkoj mornarici
(Popis jedrenjaka koji su bili u cijelosti ili djelomično vlasništvo Kostrenjana iz Sv. Barbare od 1854. do 1902. godine.)
Vjekoslav Bakašun: Patnje i smrt su našli tamo gdje su življenje tražili…
Današnjim stanovnicima, a posebice onim mlađima, početkom 21. stoljeća teško je i zamisliti kako su živjeli pomorci na jedrenjacima u 19. i u ranijim stoljećima, kako na brodu, tako i u lukama, ali i u svojim domovima nakon što je završio njihov pomorački vijek. Neshvatljiv je negdašnji pomorački život i pomorcima koji danas udobnije plove na svojim brzim brodovima.
Nastavi čitati
O Sladkoj uspomeni mladobitnosti i dogadjaja Jakova Randića
Prije 174 godine, 1842., u Ilirskoj narodnoj tiskari Ljudevita Gaja kostrenski misnik Jakov Randić, iz zaseoka Randići u Kostreni Sv. Barbari, objavio je svoj epsko – lirski spjev Sladka uspomena mladobitnosti i dogadjaja u mojoj domovini, u narodnih stihovih izpisan.
Nastavi čitati
Pripovijetka Kostrenka Milutina Cihlara Nehajeva
Milutin Cihlar Nehajev rodio se u Senju 1880., majka mu je bila Ludmila (Milica) Polić iz Kraljevice, jedina kći trgovca i brodovlasnika Martina Polića koji je imao još devet sinova (Stjepana, Nikolu, Martina, Luju, Vinka, Mojzea, Bogoljuba, Roka i Franju). Otac, Sebald Cihlar, Čeh koji je u Hrvatsku došao na nagovor Augusta Šenoe, tadašnjeg praškog studenta, u Kraljevici je radio kao učitelj i tajnik Narodne čitaonice, da bi se 1878., iz političkih razloga, preselio u Senj.
Nastavi čitati
Vatroslav Cihlar: Kostrena, kraj, život i ljudi u njezinoj prošlosti
Na brijegu, što se sur i kamenit strmo ruši prema bakarskoj uvali, smjestile su se obje Kostrene sa svojim rasutim naseljima na ozeljenjenoj nizbrdici na njegovoj južnoj strani; tu se kostrenjsko brdo, za razliku od njegove bakarske strane, koja je izložena sjeveru i buri, blago spušta prema Riječkom zaljevu. Sve je tu prekrito zelenim travnjacima i gajevima između koji izviruju bijele kućice kostrenjskih zaselaka. Svi su ovi zaseoci, osim Urinja uz more, uzdignuti na brdu. Kostrenjski kraj spušta se uglavnom u blagim silazima prema obali, ali se tu ljudi već u davnim vremenima ne naseliše pokraj mora, kako bi to bilo prirodno, već izabraše svoj dom i život na visini, odakle se otvara širok pogled na čitav Kvarnerski zaljev. Nastavi čitati