Ernest Tijan: Kostrena Sv. Barbara u našoj trgovačkoj mornarici

(Popis jedrenjaka koji su bili u cijelosti ili djelomično vlasništvo Kostrenjana iz Sv. Barbare od 1854. do 1902. godine.)

Članak je objavljen u Primorskim novinama za Božić 1938. i preštampan u Jugoslavenskom pomorcu 1939. godine.

Kapetan Tijan je podatke o brodovima od 1854. do 1871. nalazio u pomorskim godišnjacima bivše austro-ugarske pomorske vlade u Trstu, a od 1872. do 1902. iz godišnjaka pomorske oblasti u Rijeci. Žali što nije mogao naći autentične podatke iz ranijih razdoblja. Podatak da u to vrijeme Kostrena Sv. Barbara, to relativno malo mjesto s oko tisuću stanovnika u otprilike 150 domova, posjeduje 68 brodova, 20 u cijelosti, a u 48 ima 475 udjela, što opet čini cjelinu od dvadesetak brodova, čini je jedinstvenom u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Tome treba pridodati i činjenicu da se ovaj popis brodova odnosi isključivo na brodove čiji vlasnici imaju svoje domove u Kostreni Sv. Barbari, ne i na one koji su se odselili.

Kapetan Ernest Tijan (1880. – 1950.)

 

 

Prijepis članka Kostrena Sv. Barbara u našoj trgovačkoj mornarici iz Primorskih novina 1938. godine.

O autoru članka, kapetanu Ernestu Tijanu

ERNEST TIJAN, sin  Andra Tijana i Karle rođ. Mihletić, rođen je1880. u Šoićima u Kostreni Sv. Barbari. Tu je i pokopan 1950. godine. Završni ispit u bakarskoj nautici položio je 1893. Ispit za poručnika trgovačke mornarice položio je 1899., a kapetanski ispit 1902.

Od 1912. do 1919. zapovjednik je parobroda Burma, 1920. počinje u Bakru službovati u Lučkoj kapetaniji, 1924. postavljen je za lučkog kapetana u Hvaru, a od kraja tridesetih do 1946., kada je umirovljen, na dužnosti je lučkog kapetana luke Sušak.

Vrlo aktivno sudjeluje u pomoračkom miljeu, proučava povijest kostrenskog pomorstva, od 1936. do 1941. potpredsjednik je Bratovštine sv. Nikole.

O ostavštini “kapitana Ernešta” brinula se njegova kći Sonja Tijan udata Despot (Kostrena, 1921. – Zagreb, 2002.), a danas te uspomene čuvaju unuci Žarko Despot i Jasminka Despot Lučanin u Kostreni, Randići 17, u kući koju je sagradio 1935.godine.

 

Nekoliko dokumenata iz arhiva kapetana Ernesta Tijana

Dvojezična potvrda ( na mađarskom i talijanskom jeziku) o položenom ispitu za kapetana duge plovidbe iz 1902. godine. Ernestu Tijanu su 22 godine.

1912. godine Ernest Tijan, u trideset i drugoj godini, postaje zapovjednik parobroda Burma, svojevremeno najvećeg prekooceanskog riječkog parobroda. Otada je u Kostreni poznat i kao kapitan Burma.

Parobrod Burma izgrađen je 1912. godine u West Hartlepoolu, dužina preko svega iznosila mu je 121,1 m, širina 15, 5 m, visina 7. 68 m. Od srpnja 1917. nalazi se na mrtvom vezu u Bakru. U veljači 1918. umalo nije torpediran u neuspjeloj  operaciji koju predvodi Constanzo Ciano a u kojoj sudjeluje i Gabriele D’Annunzio koji je o tome napisao  La beffa di Buccari. Parobrod je nakon toga, zbog sigurnosnih razloga, nasukan na pjeskovitom dnu uvale Klimno na Krku. Na mrtvom vezu u Cadizu 1941.popucali su mu konopci. Bačen je na kopno slomivši se na dva jednaka dijela. Izrezan  je u staro željezo.

Parobrod Burma, El Puerto de Santa Maria, zaljev Cadiz, 1941.

Na 25. stranici matrikule vidljivo je da se Ernest Tijan 16. aprila 1903. u Rijeci ukrcao na parobrod Luzon u svojstvu drugog časnika. Iskrcao se nakon tri godine, pet mjeseci i trinaest dana. Razlog – napredovanje u službi.

Dekret o postavljanju u V. položajnu grupu za lučkog poglavara pri Lučkoj kapetaniji I. reda u Sušaku iz 1940.

Odlukom iz 1945. kapetan Ernest Tijan, lučki poglavar, preuzima  se u službu Ministarstva saobraćaja pri Pomorskom poglavarstvu Sušak.

Žarko Despot