Kostrena Sv. Barbara pod jedrima u trgovačkoj mornarici od 1850. do 1905.

Prikazujući pregled jedrenjaka koji su nekada bili u cijelosti ili djelomično vlasništvo Kostrenjana iz Sv. Barbare, cilj mi je mještanima Kostrene i ostalima koje bi to moglo zanimati, prikazati trgovačko brodovlje na jedra u drugoj polovici XIX. stoljeća  koje su posjedovali Kostrenjani iz Sv. Barbare.

Trebali bismo se dičiti svojim precima koji su teškim radom, štednjom, poduzetništvom i požrtvovnošću ostvarili vlasništvo i suvlasništvo u brodovima koji su plovili svim morima svijeta, za dobrobit svojega kraja i naraštaja.

Dugogodišnjim radom podaci su skupljeni iz pomorskih godišnjaka austro-ugarske pomorske vlade u Trstu od 1854. do 1871. godine, te godišnjaka i upisnika brodova koji su se vodili pri pomorskoj oblasti u Rijeci od godine 1872. do 1902. Podaci su skupljeni i iz novinskog članka kapetana Ernesta Tijana koji je bio tiskan 1938. u PRIMORSKIM NOVINAMA pod naslovom »Kostrena Sv. Barbara u našoj trgovačkoj mornarici«, te iz knjige kapetana Jure Suzanića »Kostrena pod jedrima« tiskane 1995. godine.

Bilo je to razdoblje kada je Kostrena Sv. Barbara bila najviše zastupljena u broju i tonaži jedrenjaka u odnosu na ostala okolna primorska mjesta u ondašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bilo je jedrenjaka na kojima su služili i plovili Kostrenjani i u prethodnom razdoblju, odnosno od najranije pisane isprave koja datira prije godine 1579. kada je pomorac Antun Randić iz Kostrena Sv. Barbare napisao molbu Stjepanu III. Frankopanu u Ozalj, na čijim je jedrenjacima prethodno plovio dvanaest godina, a onda neplaćeno radio na ozaljskim putevima, na tzv. radnoj renti. Dakle, privatno vlasništvo običnog puka u brodovima počelo se razvijati ukidanjem kmetstva pa možemo zaključiti da se ono počelo razvijati početkom XIX. stoljeća i nastavilo do njegovog potpunog ukidanja 1847. godine. Do godine 1854. nisu pronađeni upisi brodova te nemamo nikakvih podataka o brodovlasnicima iz Kostrene Sv. Barbare u to doba. Mnogi barbaranski brodovlasnici iseljavali su se u gradove gdje su mogli voditi svoje brodarsko i financijsko poslovanje te biti u boljoj povezanosti sa svijetom. Prvotna luka upisa kostrenjskih jedrenjaka bila je Bakar, sve dok Kostrena nije administrativno pripojena trsatskoj općini.

Ovaj popis jedrenjaka odnosi se isključivo na vlasnike s prebivalištem u Kostreni Sv. Barbari odnosno na starosjedioce Urinja, Randića i Šoića. Ovdje nisu popisani jedrenjaci kostrenjskih odseljenih sinova koji su svoja poslovanja osnovali u jačim pomorsko-trgovačkim sjedištima, kao što su potomci obitelji Pajkurić, Medanić, Randić itd.

U doba dolje popisanih jedrenjaka, Kostrena Sv. Barbara imala je, prema navodima iz članka kapetana Ernesta Tijana, najviše oko sto pedeset kuća i najviše do osamsto mještana od kojih je određeni broj posjedovao 20 brodova u cijelosti, a u ostalih 46 brodova imali su ukupno 475 karata, što je činilo još 19,2 jedrenjaka, dakle, ukupno nešto manje od 40 brodova. Gledano razmjerno, svaki četvrti dom posjedovao je brod, u stvarnosti,  pojedine obitelji bile su u vlasništvu dva, tri i četiri jedrenjaka.

U opisu svakog jedrenjaka prvo dolazi ime broda, zatim vrsta jedrenjaka, tonaža, mjere, mjesto i godina izgradnje, ime vlasnika broda, njihova zavičajnost, udijeli u vlasništvu, imena zapovjednika, sudbina broda, te još pokoja zanimljiva pojedinost.

»AMALIA L.«, bark, nosivosti 412 tona, izgrađen u Piranu 1854., karatisti Pajkurić Aleksandar Matov, Kostrena Sv. Barbara, 10 k, 1865. pokopan u Cardiffu u 44. godini života; Medanić Nadal (Natale), Kostrena Sv. Barbara, 10 k. Dok se brod zvao Giorgio V., Lettis Fa Giacomo, Rijeka, imao je 8 k, Bellen Antonio, Rijeka, 3 k. Brodom je od 1861. do 1868. u nekoliko navrata zapovijedao kao suvlasnik, s promjenjivim brojem karata, kapetan Martin Šoić Tomin iz Šoića.

Maketu barka »AMALIA L« izradio je kapetan Branimir Šoić 2002. godine u omjeru 1 : 46.

»AMAZZONE«, brigantin, 321 tona, Martinšćica 1848. Mate Šoić Matov, Kostrena Sv. Barbara, 3 k; Ignjac Stipanović, Kostrena Sv. Barbara, 5 k; Giulio Stiglich, Bakar, 8 k; Ivan Šišul, Bakar, 6 k. Prvi zapovjednik Ignjac Stipanović. Godine 1865. brod je promijenio ime u Ursula, a Mate Šoić i dalje ostao suvlasnik.

»ANNONE«, brigantin, nosivosti 308 tona, Venecija 1828. Mate Šoić zvan Macanić, Kostrena Sv. Barbara, 24 k, zapovijedao je brodom od 1864. do 1869. godine. Brod je bio kasiran u Trstu 1869. godine.

»BAKAR«, brigantin, 297 BRT i nosivosti oko 440 tona, izgrađen u Bakru 1864. Karatisti Ivan Šoić Jurjev, Kostrena Sv. Barbara, 12 k; Julije Štiglić, Bakar,12 k; kao suvlasnik i dugo godina zapo-vjednik Ivan Šoić. Godine 1877. izgubljen kod Sandgatea blizu Dovera iz nepoznatog uzroka.

Na slici brik »BAKAR«, ulje na platnu slikano 1865. (vlasništvo G. Černi, Kraljevica)

»BARTOL«, brigantin, kasnije pretvoren u bark, nosivosti 279 tona, izgrađen u Bakru 1850. Bartol Zmajić, Rijeka, 12 k; zapovjednik i suvlasnik Martin Šoić, 12 k; kasniji suvlasnik Andre Medanić sa 6 k, obojica iz Kostrene Sv. Barbare. Brodom su zapovijedali Bonifacije Šoić, Ivan Marochini, Albert Medanić i drugi. Godine 1869. brod je doživio brodolom kod Palmasa na obali Sardinije.

»BLANDINA«, bark, 508 BRT, izgrađen na Pećinama , Sušak, 1861., dimenzija 36,15 x 8,44 x 5,65m; Andre Pajkurić, Kostrena Sv. Barbara, 12 k; Juraj Pajkurić, Kostrena Sv. Barbara, 6 k; Martin Stipanović, Kostrena Sv. Lucija, 6 k. Brodom su zapovijedali Martin Stipanović, Stjepan Dujmić, Paškval Medanić, Andre Pajkurić. Godine 1873. prodan je novim vlasnicima.

»CAROLINA PREMUDA«, bark od 663 RT,  nekoliko godina kasnije premjeren na 506 BRT, građen u Veneciji 1871. Vlasnici Ivan Šoić Jurjev, Kostrena Sv. Barbara, 10 k; Albert Premuda, Trst, 14 k; Anna Tonello, Trst, 6 k. Brodom je dugo godina zapovijedao Luka Šoić Jurjev. Godine 1878. gubi mu se svaki trag, 1881. brisan iz registra.

»CAVALIERE BAUMGARTNER«, brik od 318 BRT, izgrađen u Rijeci 1843. Ignac Scarpa, Rijeka, 16 k; Ivan Brelić, Rijeka, 5 k; Andre Šoić, Kostrena Sv. Barbara, 3 k. Brodom su zapovijedali  Zaharia de Federico i Andre Šoić. Godine 1867. brod je prodan u Trstu Talijanima.

»COSTREGNANO«, kasnije RIFORMA, brigantin, 326 BRT, izgrađen u Rijeci 1848. Grgur Randić Matov, Kostrena Sv. Barbara, 6 k; Ivan Randić, Rijeka, 6 k; Carlo Basevi, Trst, 8 k; Anton Massera, 4 k. Brodom je, kao suvlasnik, zapovijedao i kap. Grgur Randić.

Brik »Riforma« u oluji 3. siječnja 1866. pod zapovjedništvom kapetana G.Medanića.

»DOBRA KOSTRENJKA«, brik, kasnije jedriljem preuređen u bark, 468 tona, građen u Rijeci 1853. Vlasnici  Ivan Randić, Kostrena Sv. Barbara, 6 k; Franjul de Giorgio, Trst, 6 k. Od 1863. suvlasnik broda je Ignacio Stipanović Antonov s 9 k, ali nakon godine dana što je zapovijedao brodom umire u dobi od samo dvadeset i četiri godine. Brodom su zapovijedali i Adam Randić Nadalov, zatim Grgur Randić Matov, Viktor Randić Grgurov, Ivan Randić Pavlov. Godine 1867. brod je prodan u Trstu.

»ELENA«, bark, 390 BRT, izgrađen u Rijeci 1851. Ivan Frančišković, Rijeka, 8 k; Josip Henke, Trst, 8 k; Andrija Medanić, Kostrena Sv. Barbara, 8 k. Zapovjednici:  Ivan Šoić Jurjev, Enriko Thian. Godine 1855. brod je prodan Kozuliću iz Lošinja da bi godinu dana poslije bio izgubljen kod Brindisija.

»ELLENA G.« (Giacovcich) brik, 412 BRT, izgrađen u Rijeci u škveru »al Fortino« 1863. Dionizio Jakovčić  Matov, Rijeka, 10 k; Nadal Medanić, 8 k; Andre Pajkurić Bobelin Kostrena Sv.Barbara, 6 k, zatim se mijenja na udio od 16 k, a Vinka Medanića na 8 k, česte su promjene u udjelima. Brodom su zapovijedali Dionizio Jakovčić, Andre Šoić Bartolov, Paškval Šoić Tomin, Dioniz Šoić Matov, najčešće Nadal Medanić Franov.1875 brod je prodan Talijanima.

Brik »ELENA G«, sliku je naručio 1869. tadašnji zapovjednik, kapetan Nadal Medanić (vl. Zlatan Borčić)

»ELVIRA«, bark, 412 tona, izgrađen u Piranu 1854. kao Giorgio V. zatim Amalia L. (Lettis) te Elvira.Vlasnici Aleksandar Pajkurić, Kostrena Sv.Barbara, upisan  1869. s 10 k iako je umro u Cardiffu četiri godine ranije; Antonio Bellen, Rijeka, 8 k; Ivan Purkerdorfer, Rijeka, 3 k; Ivan Lukić, Rijeka, 3 k. Brodom je svojevremeno zapovijedao Henrik Geremia. Brod je godine 1871. prodan Francuzima.

»ENEO«, bark, 451 tone, a kasnijem baždarenju 357 BRT, izgrađen u Rijeci 1848. Mate Pajkurić, Kostrena Sv.Barbara, 6 k; Nikolina Frančišković, Rijeka, 6 k; Cesare Rossi,Trst, 6 k; Pietro Debali, Rijeka, 6 k; Nadal Dujmić Matov, 6 k. Brodom su zapovijedali Mate Pajkurić Franjin, Nadal Dujmić Matov, Toma Pajkurić Matov. Oko1868. prodan Bokeljima, a 1874. Tršćanima.

Bark »ENEO« isplovljava1856. iz Venecije pod zapovjedništvom kapetana Mata Pajkurića.

»ERCOLE«,  brik, 350 tona, izgrađen u Bakru 1851. kao Kuzmić ili Cuzmic, suvlasnici  Josip Randić, Kostrena, Sv. Barbara, 12 k, Josip Vičević, Sušačka Draga, 12 k. Brodom su naizmjenično zapovijedali i bili škrivani suvlasnici  Josip Randić i Josip Vičević. S kapetanom Josipom Vičevićem brod je doživio brodolom u Odesi 1864.

»FANNY«, brik,  508 RT, izgrađen kao dvadeset i šesti brod u Jakovčićevom škveru u Martinšćici 1866., dimenzije broda bile su 36,40 x 8,30 x 5,40 metara. Vlasnici su bili Dionizije Jakovčić Franjin, Kostrena,14 k; Josip Randić i Margareta Randić iz Kostrene Sv. Barbare po 5 k. Godine 1875. ime mu je promijenjeno u »Sušak«, a ostao je u većinskom vlasništvu obitelji Randić. Oko godine 1885. brod je prodan Talijanima. Brodom je dugo godina, od 1868. do 1881., uz kraće prekide, zapovijedao Josip Randić. Brodom su također zapovijedali Ignac Tićac, Anton Randić Tomin i Mate Tonković od1881. do 1883.

Brik »FANNY«, rad na svili izrađen po narudžbi kapetana Ignacija Tićac oko godine 1878.(vlasnica Ileana Paškvan )

»FANNY P.« (zvao se i FANI P. (Pajkurić) brik-škuner, 480 RT, a četiri godine kasnije 387 RT, izgrađen na Sušaku 1867. Vlasnici obitelji  Mate (16 k) i Ignacija Pajkurića (8 k), Kostrena Sv. Barbara. Po preuzimanju novogradnje brodom zapovijeda dvadesetjednogodišnji Ignacije Pajkurić. Brodom je zapovijedao i Mate Thian Matov. Dana 10. siječnja 1879. brod je izgubljen u brodolomu kod Cadiza.

Brik-škuner»FANNY P«, pod zapovjedništvom kapetana Ignacija Pajkurića uplovljava u Maltu godine 1869. (PPMHPR)

»FIDENTE«,  bark, 469 RT, izgrađen na Pećinama (Sušak) 1873. Vlasnici Pavao Randić, Kostrena Sv. Barbara, 6 k; Toma Randić, Kostrena Sv. Barbara, 3 k; Ignac Pajkurić, Kostrena Sv. Barbara, 3 k; Marijan Callich, Rijeka, 12 k. Brodom je zapovijedao Mićel Radošević. Godine 1878., nakon isplovljenja iz Philadelphije za Carigrad, nestao je u orkanu sa dvanaest članova posade.

»FORTUNA«, brik-škuner, 111 RT, izgrađen na Sušaku 1851., vlasnici Adam Nadal Randić Androv iz Kostrene Sv. Barbare,12 k; G. Vagnossi, Sušak, 12k. Brodom su zapovijedali Nadal Randić i Toma Pezelj. Nakon godine 1854. brodu se gubi svaki trag.

»FRANE«, brigantin, kasnije nadodan još jedan jarbol i opremljen kao bark, 316 RT, izgrađen u Rijeci 1844. Vlasnici: Nadal Randić, Kostrena Sv. Barbara, 18 k; Franjo Medanić Matov, Kostrena Sv. Barbara, 6 k. Brodom je u više navrata zapovijedao principal Nadal Randić, zatim Nikola Thian Toma Matov. Tokom radnog vijeka, pod istim vlasnicima, mijenja ime u Giovannin.

»GIORGIA« bark, 694 RT, zatim 578 BRT i 563 NRT, 43,26 x 8,78 x 6,09, izgrađen na Pećinama 1867. Vlasnici: Juraj Pajkurić Matov, 16 k; Anselmo Medanić Antonov, 4 k;Josip Medanić, 4 k, svi iz Kostrene Sv.Barbare, te kasnije Anton Vio iz Rijeke, 8 k. Brodom su zapovijedali Juraj Pajkurić,  Franjo i Gabriel Medanić. 21. prosinca 1883. nasukao se na sprud Goodwin u blizini Dovera i tu biva napušten. Brodom je zapovijedao Pajkurić.

Bark »GIORGIA«, ulje na platnu – Ivanković, 1872. godine (vlasnica: Nina Medanić) -.

»GIORGIO V.«, brik, 412 RT, građen u Piranu 1854. Filip Vidić Vallone iz Valuna na Cresu 12 k; Franjo Lettis, Rijeka 6 k; Andrea Tonello, Rijeka, 6 k. Kasnije se pojavljuje kao zapovjednik i suvlasnik Nadal Medanić sa 3 k. Brod je svojevremeno preimenovan u Amalia L. zatim u Elvira, a 1871. godine prodan francuskim brodovlasnicima.

»GIOVANNIN«, prvotno FRANE, bark, 316 RT, izgrađen u Rijeci 1844.Vlasnici: Nadal Randić, Kostrena Sv. Barbara, 18 k; Franjo Medanić Matov, Kostrena Sv. Barbara, 6 k. Zatim se pojavljuje kao suvlasnik s 12 k i zapovjednik Teodor Čubranić. Brodom su također zapovijedali Nikola Thian Matov, Nadal Randić i Franjo Medanić. Brod je kao podrtina prodan na javnoj dražbi nakon brodoloma kojeg je pretrpio 1870. godine nedaleko od Gibraltara.

»GIUSEPPINA FRANCESCA«, brigantin, 321 RT, izgrađen na Pećinama 1858. godine.  Vlasnici: Juraj Vičević, Rijeka, 9k; Nikola Bačić, Rijeka, 9 k; Adam Randić Nadalov, Kostrena Sv. Barbara, 6 k, zapovijedao je brodom do svoje smrti 1865., a udjeli prešli na njegove nasljednike. Brod je pred kraj svojega vijeka bio prodan.

»GRAD KARLOVAC«, bark, 538 tona, 43,60 x 8,53 x 5,78, Kraljevica 1869. Adela Šoić Gusti, Kostrena Sv. Barbara, 10 k, poslije Mate Polić i društvo, Rijeka, 20 k; Andre Randić, Kostrena Sv.Barbara, 4 k, od 1883. 6  k (otac Anđelike udate Stipanović); zapovijedao Dragimir Randić (sin Andra i brat Anđelike). Brodom su zapovijedali Ivan Šoić Ivanov, zatim Paškval Stipanović Tomin, Franjo Pajkurić i njegov sin Ignacije. Brod je prodan talijanskim kupcima 17. svibnja 1899.  Isplovio je iz jedne jadranske luke pod imenom »Federico«.

Fotografija akvarela marsejskog slikara mariniste L. Rouxa prikazuje bark u fortunalu bure u blizini otoka Suska 18. prosinca 1891. Slika je bila u vlasništvu Desiderije Šoić iz Šoića.

Bark »Grad Karlovac«, ulje na platnu slikara mariniste Nevenka Žunića iz 1976.

Nacrt barka »Grad Karlovac« brodograditelja Vatroslava Arčanina građenog u Kraljevici 1868. (PPMHPR)

»HITAR« bark, 506 tona, 40,54 x 8,90 x 5,71, Bakar 1876. Pavao Randić Mićelov, 8 k, Toma Randić Mićelov,7 k, Anton Randić Tomin,4 k, koji je i zapovijedao, svi iz Kostrene Sv. Barbare; Marijan Gallich, Rijeka, 3 k; Juraj Mikuličić, Bakar, 2 k. Brodom su zapovijedali Anton Randić, Jakov Marunić, Ilarije Randić i Anton Šoić Jurjev. Od isplovljenja 1876. do 1889. nije se vraćao u matičnu luku. Na putovanju iz Sjeverne Amerike s teretom petroleja u limenim kantama izgorio 6. ožujka 1889. u luci Port-de-Bouc kod Marseilla. U nesreći su stradali kapetan Šoić i sedam mornara, između ostalih i Nadal Randić, šesnaestogodišnji Ivan Perović i  dvadesettrogodišnji škrivan Luka Šoić Paškvalov. Invalidi su ostali Toma Čeh i Ivan Randić. Plovio je Mediteranom i Atlanskim oceanom.

»HUNNUS« bark, 404/431 tone, Rijeka, 1869. Martin Šoić Tomin, Kostrena Sv. Barbara, 6 k, prvi i u više navrata zapovjednik;  Špiro Klešković, Trst, 6 k; Ivan Franković, Rijeka, 4 k; Vjekoslav Franković, Rijeka, 4 k; Anna Camerra-Leard, Rijeka, 4 k. Plovio je Mediteranom, sjevernom Evropom i Atlanskim oceanom. Zapovijedali Andrija Medanić Andrin i Mojsije Polić, Šoićev zet. Dana 13. travnja 1879. brod je potonuo u Atlanskom oceanu, posadu je spasio  parobrod »Hanna Moris« te ju iskrcao u Delawareu. Brodom je zapovijedao i Andre Medanić.

Bark »Hunnus«, ulje na platnu (PPMHPR)

»IGINIO S.« (Scarpa), brik, 481, po novom 354 tone, Rijeka, Mlaka, 1858. Principal Iginije Scarpa, poslije Toma Randić Mićelov, Kostrena Sv.Barbara, 12 k, od 1868. do 1873. zapovijedao brodom; Pavao Randić Mićelov, Kostrena Sv.Barbara, 4 k. Povremeno u vlasništvu sudjeluju Franjo Pezelj Antonov i Anton Šoić Jurjev koji je i zapovijedao brodom, izgubio je život na barku »Hitar«.  S kapetanom Pezeljem doživio brodolom 18. rujna 1873. kod Berlenge u Portugalu.

»ISTOK M.« (Medanić) brigantin, 402 tone, Bakar 1856. Andrija Medanić Andrije, 9 k, Ivan Pajkurić Matov 6 k, oba iz Kostrene Sv. Barbare; Ivan Franković, Rijeka, 9 k, zapovijedao Ivan Pajkurić. Prodan je Rusima godine 1859. i preimenovan u »Olgu«, da bi početkom 1860. ponovno vijao austro-ugarsku zastavu  preimenovan u »Istok M.«. Brodom su zapovijedali Ivan Franjo Medanić i Ivan Albert Medanić. Brod je bio potpuni konstruktivni gubitak u brodolomu u prosincu 1873. godine kod Ancone.

»JOZIĆ« bark, 403, naknadno 385 tona, 38,4 x 7.86 x 5,04, Nantes, 1865. Matejka Jelenčić rođ. Pezelj, 8 k; Ivana Jelenčić Vinkova, 8 k; Josipa Pezelj  rođ. Jelenčić, 4 k; Franjo Pezelj Matov, 4 k, svi iz Kostrene Sv. Barbare. Zapovijedao Franjo Pezelj Matov. Bark potonuo u brodolomu 29. veljače 1891., navodno na obali Provanse.

»JONA«, bark, novog mjerenja od 1871.  560/534 tona, nosivosti oko 850 tona, 43,38 x 8,87 x 5,98, Lošinj 1869. Brod je kupljen u Trstu 1883. , novi vlasnici bili su Marija Randić rođ. Šoić, 9 k, Ilario Randić Pavlov, 6 k, oboje iz Kostrene Sv. Barbare; Eduardo Giusti, Kraljevica, 6 k; Mate Švrljuga, Kraljevica, 3 k. Brodom su zapovijedali Bartol Randić Tomov, Kuzma Pezelj Ivanov, Toma Jelenčić Vinkov god. 1889. koji je 1890. nestao s brodom »St. Margareth« u predjelu  rta Horn., zatim Luka Šoić Jurjev, Ignacije Pajkurić Franje koji je umro na brodu od srčanog udara  u 46. godini i pokopan 7. srpnja 1895. u Gamlakarlebyju u Finskoj. Posljednji zapovjednik, od 1898. do 1902. bio je Silvestar Randić Baldin. Nakon trideset i pet godina eksploatacije bark je prodan 16. svibnja 1902. turskim kupcima  Naši zapovjednici su, da bi smanjili broj posade, na brodu  držali pse, dobre stražare, strašne lajavce, tzv. ćozotiće.

»JUGOSLAV«,  brik, 346 tona, Rijeka 1868. Mate Thian Kostrena Sv. Barbara, 8 k; Franjo Dobrila, Sušačka Draga 16 k;  zapovijedao Franjo Dobrila. Zapovjednik Anzelmo Franolić 20. travnja 1873.  umire na brodu od žute groznice u dobi od 26 godina, a komandu preuzima dvadesettrogodišnji škrivan Paškval Dujmić, još bez poručničkog ispita, i uspješno doplovi iz  Pernambuca do Liverpoola. Brod je 26. rujna 1875. izgorio na putovanju iz Port Saida za Gazu. Posada je bila spašena.

»KOSTRENA«, bark, 555 tona, 42,02 x 9,38 x 5,85, Malta 1866. Kupljen je na Malti 1881. godine, vlasnici su bili Petar Pajkurić, 9 k; Franjica ud. Pajkurić, 6 k, Ivan Pezelj  pok. Stanka, 4, 5 k, Marija Pezelj rođ. Pajkurić, 4, 5 k, svi iz Kostrene Sv. Barbare. Zapovjednici su Ivan Pezelj Stankov i Petar Pajkurić Ignacijev koji je poginuo u ekploziji na parobrodu »San Spiridone« 1919. u Veneciji.

Maketu barka »Kostrena« izradio je Željko Skomeršić za Općinu Kostrena 1998.

»LADA«, bark, 581t/715 tona nosivosti, 44,80×8,76×5,76, Rijeka 1871. Juraj Pajkurić,  4 k, Anselmo Medanić 4 k, obojica iz Kostrene Sv. Barbare; Antonio Vio, Rijeka, 12 k, Franjo Medanić, Bakar 4 k. Prvi zapovjednik Cezar Medanić Tomov. Brod je pod zapovjedništvom Gabriela Franja Medanića 1888. doživio brodolom u oluji kod Port Elizabetha u kojem se utopio škrivan Andre Medanić Andrijin, a on se spasio, ali je u bolnici preminuo od groznice.

Bark »LADA«, uspomena prvog zapovjednika, kapetana Cezara Medanića, rad na svili.

»LJUBAV  R.« (Randić) , bark od 429 tona, 36,72 x 8,50 x 5,90, Varazze, 1868., kupljen u Genovi 1891. kao  »Delicato«. Novi vlasnici bili su Norbert Randić pok. Petra, 12 k i Josip Randić pok. Vicka 12 k iz Kostrene Sv.Barbare, oni naizmjenično zapovijedaju brodom. Prodan je 19. rujna 1897. Francuzima u Toulonu.

»LIEPA BAKARKA«, škuna, 234 tone, Bakar 1869. Julio Štiglić, Bakar 9 k; Juraj Mikuličić, Bakar, 9 k; Ivan Medanić, Kostrena Sv.Barbara, 6 k. Zapovijedao Ivan Medanić. Stradao u brodolomu 1872. kod rta Mayer u New Jerseyju, a posada je spašena.

»MARGARETA«, brigantin, 263 t po starom / nosivosti 390 tona, Bakar 1963. Aleksandar Pajkurić, 9 k, (umire u Cardiffu 1865.); Margareta ud. Pajkurić, 6 k, njihov sin Leopold 9 k, svi iz Kostrene Sv. Barbare. Brodom zapovijedali otac i sin. 1869. zapovijeda Franjo Randić. Brod je 1875. doživio brodolom kod Dedeagacha na sjeveru Egejskog mora.

»MARIA R.« (Randić), prvotno NEREA, bark, 498 RT, 40,36×8,51×5,41, Mali Lošinj 1867., brod kupljen u Trstu 1882. godine , vlasnici Nadal Randić Lukin i supruga Marija Randić  rođ. Medanić po 12 k, oboje iz Kostrene Sv. Barbare (s prebivalištem u Rijeci). Nakon smrti supruga 1893. postaje principalicom s 24k. Zapovijedali su Ivan Randić Medardov, Ivan Randić Nadalov, Ignacije Stipanović Stjepanov, Anzelmo Šoić Lukin, Paškval Bašić Kuzmin. Brod je prodan 1901. Crnogorcima.

»MARIA S.« , bark, 568 t,  po novom 478 tona, nosivosti 710 tona, Bakar, 1856. Antonio Vio, Rijeka, 12 k, Ivan Šišul iz Bakra 6 k; Anselmo Medanić, Kostrena Sv. Barbara, 6 k; kasnije Giovana Tesaresi, kći udovice i principalice Marije, Veli Lošinj, 6 k. Zapovijedao Gabriel Medanić. Godine 1875. prodan u Dunkerque.

»MARIA T.« (Thian), bark, prvotno »Carlotta Fanny« 387 RT 36,86 x 8,16 x 5,23, Bakar, 1870. Feliks Thian Ivana, Kostrena Sv. Barbara, 12 k; Tereza Smokvina, Bakar 12 k. Zapovijedali Feliks Thian, Andre Tijan Franjin, Toma Jelenčić Vinkov. Ivan Thian Ivanov, posljednji principal, nestaje sa čitavom posadom na »Achile L.«.

Nestao 1898. sa svom posadom u brodolomu u Tarantskom zaljevu. U brodolomu su nestali i pedesetogodišnji principal File Feliks Thian, dvadesetogodišnji škrivan Fran Thian Androv, šesnaestogodišnji mornar Kuzma Stipanović Kuzmin, mornar Roko Uršičić, 61 god. i Franjo Cuculić, 68 god.

Bark »MARIA T«, Ivankovićevo ulje na platnu iz godine 1880.(Bakarski muzej)

»MARCEDE« (negdje MARCEDES), pulaka (polarka), 406 RT, Rijeka 1856. Giuseppe Cosulich, Cardiff 19 k, nasljednici Enrika Thiana iz Kostrene Sv. Barbare 5 k. Zapovijedao Ivan Kružić. Brod je potonuo u brodolomu 17. studenog 1872. kod Buenos Airesa.

»MERCURIUS«, bark, 575 tona, 42,59 x 8,96 x 5,84, Bakar, 1877. Franjo Manesteriotti, Rijeka, 16 k, Marija Manesteriotti, Rijeka, 4 k; Mate Thian Matov, Kostrena Sv. Barbara, 4 k. Zapovijedali Mate Thian, Ivan Sablić Franov, Ivan Stipanović Ivanov. Bark je doplovio iz New Yorka u Solun 26. ožujka 1885. s 12.000 kanti petroleja. Kad je iskrcao nešto više od 6 000 kanti dana 9. travnja na brodu je izbio požar. Nakon nekoliko sati vatrene stihije bio je zahvaćen cijeli brod te je ubrzo potonuo. Plutajuće goreće kante zahvatile su i nekoliko manjih brodica koje su također izgorjele.

»MARIA DI PORTO«, brigantin, 304 rt, Bakar 1854. Stanislav Mažić, Bakar, 6 k; zapovjednik Mate Šoić Matin, Kostrena Sv. Barbara, 8 k; Franjo Šarinić Matov, 8 k, on i zapovijeda 1866. kada brod biva preimenovan u  »Cattina« te se mijenjaju vlasnički odnosi. Martin Rošić, Škrljevo, 4 k; Vinko Verbošeg, Škrljevo, 6 k.

»NEHAJ«,  bark, 479 rt, Senj 1874., 41,98×8,58×5,44. Dionizije Jakovčić, Rijeka, 15 k; Vinka Medanić rođ. Jakovčić Kostrena Sv.Barbara  4 k; Josip Randić, Kostrena Sv.Barbara,  5  k; Nadalina Večerina rođ. Randić. Zapovijedali Filip Šoić Mićelov, Toma Pezelj, Ignac Stipanović Stjepanov, Mate Randić, Mate Tonković. Krajem 1892. bark je prodan u Rijeci grčkim kupcima.

»NICOLINA«, nava, 530 RT, Sušak 1855. Mate Pajkurić, Kostrena Sv. Barbara, 12 k; Ivan Frančišković, Rijeka 12 k. Zapovijedao u više navrata suvlasnik Mate Pajkurić. Brod je doživio brodolom  godine 1868. kod rta Testa u prolazu Bonifacio.

»NAROD«,  brigantin, 314 RT, nosivosti 450 tona, Rijeka, 1840. Prvotno opremljen kao pulaka pod imenom »Eufrazija«, zatim preimenovan u »Nuova Silfide«, a 12. listopada preimenovan u »Narod«. Karlo Molena, Rijeka, 7 k; Ivan Pezelj, Kostrena Sv. Barbara, 10 k; Filomena Jakovčić, Martinšćica 7 k; kasnije Pezelj vlasnik sa 17 k. Zapovijedao principal Ivan Pezelj, zatim Luka Krtica, Kuzma Vranić Antonov. Godine 1875. brod je, u novom vlasništvu i pod drugim imenom,  doživio brodolom u blizini luke Poti.

»MOISE MONTEFIORE«, bark, 458/377 RT, Whitby,1855. Kao »Edward Tornhill« kupljen u rujnu 1866. Anton Matković, Kostrena (Podvežica) 14 k; Anton Šarjanović Jurjev (Starigrad na Hvaru)  oženjen  Katarinom Šoić iz  Sv.Barbare, 10 k. Oba su naizmjenično zapovijedali brodom. Franjo Stipanović Ivanov zapovijeda od 1881. do 1884. kada postaje peljar na Sueskom kanalu. Umire u Port Saidu 1907. Brod je 1887. prodan u Trstu gdje je bio i raspremljen. U 21 godini plovidbe nikada nije prešao ocean.

Bark »Montefiore«, ulje na platnu, u Bakru 1866. godine (Bakarski muzej)

»NORMA«, bark, nava od 1864., 381 RT / 480 t nosivosti, Pećine 1841., građen za Lošinjane, a jedan od suvlasnika i zapovjednik bio je Toma Pezelj, Kostrena Sv. Barbara  s 8 k.  Godine 1863. brod kupuje Ivan Kozulić Antonov, Rijeka, 16 k, a zapovjednik i suvlasnik je Pavao Randić Mićelov. Brod je navodno stradao u brodolomu 1866. na putovanju iz Port Saida za Carigrad.

»PEPPINA« ,bark, 679 RT/542 RT po novom, Rijeka – »kod peškarije« ,1863., 42,40×8,88×5,83. Mate Pajkurić Martinov, Kostrena Sv.Barbara, 10 k; Ivan Franković, Rijeka, 10 k; Ivan D’Ancona, Rijeka, 4 k. Zatim su se udjeli mijenjali te su suvlasnici u raznim udjelima bili i Mate Randić Matin, Gašpar Randić Matin i Silvestar Randić Baldin.

Godine 1893. ležao u riječkim andanama, a zatim pretvoren u maonu.

»PEPPINA B.«, brik, 445 tona, Bakar, 1856. Franjo Medanić Antonov, Kostrena Sv.Barbara, 8 k; braća Premuda, Trst, 8 k; Giuseppe Cosulich, Trst, 8 k. Zapovijedali 1859. Ignac Stipanović Antonov te Gabriel Medanić pok. Frana, posljednji zapovjednik barka »Lada«. Nakon prodaje broda,  na putovanju iz Cardiffa za Oran, doživio je 25. listopada 1882. brodolom,  posada je bila spašena.

Brik »PEPPINA B«,slikano po narudžbi zapovjednika G. Medanića oko 1860.

»PAOLINA P.« (Pezelj), brik, 295 tona, Sunderland, 1869., 32,11×7,69×5,35. Kupljen je u North Shieldsu u srpnju 1880. principalica Paulina Pezelj, 18 k, te Marija udovica Šoić  6 k, obje iz Kostrene Sv. Barbare. Zapovijedali Toma Pezelj i njegov sin Eduard. Nakon samo dvije godine, 11. prosinca 1882. došlo je do prodora mora te je brik doživio brodolom kod rta Pelegrina na Hvaru. Biva nasukan, dio tereta spašen, a brod napušten kao podrtina. Šteta je iznosila 34.000 forinti.

»PEPI«, brik i brigantin, 382 tona, Rijeka, 1849. Ivan Dešković, Rijeka, 16 k; Franjo Medanić Tomov, Kostrena Sv.Barbara, 8 k. Zapovijedao Gabriel Medanić Franjin, a 1870. Andre Šoić Bartolov. Od 1878. plovio u senjskom vlasništvu.

»PROTETTO«, bark, prethodno »Michele«, a oko 1885. godine kao »JOZIĆ«, 427 tona, Korčula, 1857. Kupljen u Trstu 1882. godine. Marija Šepić rođ. Tijan, Kostrena Sv. Barbara, 12  k; Matejka Jelenčić rođ. Pezelj, 12 k, a kasnije pod imenom »Jozić« u vlasništvu Matejke Jelenčić s 24 k. Zapovijedao u više navrata  Juraj Šepić Lovrin, kao i Toma Jelenčić. Stradao u brodolomu na ušću rijeke Rhone u veljači 1885.

»RIFORMA«, brik, 277 tona, Rijeka 1848., prvotno ime »Costregnano«, Toma Pezelj 12 k, Paulina Pezelj 7 k, Grgur Randić Matov 5 k, svi iz Kostrene Sv. Barbare. Zapovijedao Toma Pezelj i u više navrata Ivan Medanić.

Često je mijenjao kategoriju plovidbe, iz duge u veliku obalnu i obratno, jer je u obalnoj mogao zapovijedati i poručnik pa tako i Mate Pezelj Vinkov. Brod je stradao u brodolomu kod Lastova 1874. godine. Vidi sliku brigantina »Costregnano«.

»REGOLO«, brigantin, 353 tone, 35,22 x 7,76 x 5,00, Bakar, Mešćica, 1865., prvotno  »Sv. Križ«.  Konstantina Polić rođ. Šoić, kći Martina Šoić, Kostrena Sv. Barbara, 16 k; Andre Smokvina, Bakar, 8 k. Zapovijedali Baldo Randić Grgurov, Grgur Šoić Kuzmin i Mojsije Polić, principaličin suprug. Grgur Šoić bio je posljednji zapovjednik kad je brod prodan 1890. Talijanima.

»REGULUS«, bark, 520 RT– 417 RT po novom, Pećine 1855. Kazimir Kozulić, Rijeka, 10 k; grofica Anastazija Domini, Rijeka, 4 k; Nadal Medanić, Kostrena  Sv. Barbara, 4 k;  zatim Mate Uršičić Jakovljev s 4 k i Antonio Bellen iz Rijeke s 4 k. Brodom su zapovijedali Martin Stipanović Josipov, Andre Pajkurić, nekoliko kapetana prezimena Uršičić i kao posljednji Nikola Tićac Matov. 12. listopada 1880. u plovidbi iz Pauillaca za Newport stradao u brodolomu kod Bresta, posada je bila spašena.

»SUSAK«, brik, 398 tona, Martinšćica (Jakovčić) 1866., kao »Fanny« do 1875.  Margareta Randić rođ. Randić, 19 k, principalica, Josip i Andre Randić Josipov, 5 k, svi iz Kostrene Sv. Barbare. Zapovijedao Andrija Randić.

Brod je prodan 1885. Talijanima.

»STILICONE«, brik, 489/452 RT, 40,02 x 8,96 x 5,94, Pećine, 1863. Braća Kozulići, Rijeka 20 k; Jakov Pezelj Lovrov, Kostrena Sv.Barbara, 4 k.  Zapovijedali Andre Stipanović Jakovljev ( Kuzmin brat), Kuzma Vranić Antonov, također s udjelom od 4 k u nekoliko navrata od 1873. do 1885., zatim Vinko Randić Paškvalov i Ignac Stipanović Stjepana. Brod je  1903. prodan Turcima.

Brik »Stilicone«, model izradio kapetan Radovan Šepić oko 1930. godine.

»UFANJE«, bark, 282 tona, 32,1 x 8,05 x 5,15, Pećine, 1856. (1858?), kupljen u Trstu  4. ožujka 1880. kao »Giuseppe Antonio«, principalica Marija Šepić rođ. Tijan, Kostrena Sv.Barbara, 24 k. Zapovijedao Juraj Šepić Lovrin koji je doživio 1877. brodolom s barkom »Voluntas«, i Toma Thian Matov. S kapetanom Thianom 13. sječnja 1882. isplovio iz Marseillea za Haiti, a 18. siječnja potonuo zbog prodora mora.

»URIN«, brigantin, 386 rt/288 rt po novom, Martinšćica, 1865.,32,1 x 8,05 x 5,15. Franjo Pajkurić Franje, Kostrena Sv.Barbara, 24 k, on brodom i zapovijeda. Zatim zapovijedaju Franjo i Luka Babić, sinovi Gašpara, Juraj Šepić, Erazmo Stipanović i Toma Uršičić, svi iz kruga obitelji. Franjo Pajkurić 1871. 12 k prenosi na kćerku Katarinu udatu za financa Gašpara Babića i 12 k na unuku Mariju udatu za Kuzmu Stipanovića Jakovljevog. 1874. Katarina prenosi svoj dio kćeri Mariji koja tako suprugu donosi u miraz cijeli brod. Kuzma plovi pet godina kao škrivan, a zatim jedanaest kao zapovjednik. Brod je plovio preko Atlantika do Kariba, za sjevernu Evropu i Mediteranom. Prodan je talijanskim kupcima 1886.

Brigantin »URIN«, akvarel na papiru (PPMHPR)

Brigantin »URIN«, maketu je izradio kapetan Branimir Šoić godine 2013.

»URINJ«, bark, 467 tona, zatim 487,7 BRT / 433,5 NRT nosivosti oko 700 tona, 38,65 x 8,60 x 5,58, Varazze, 1864., prethodnog imena »Manilla«. Dana 20. listopada 1888. Kuzma Stipanović i supruga Marija kupuju brod (24 k) u Genovi. Čitavo vrijeme brodom zapovijeda Kuzma Stipanović Jakovljev, da bi ga na kraće vrijeme zamijenjivali mlađi brat Andre i Toma Medanić, oženjen za Kuzminu sestru, te Eduard Perović.

Brod je prodan u Marseillu u veljači 1897. francuskim brodovlasnicima. Na barku »Maria T« Kuzma je izgubio sina Kuzmu (Kuzmića). Zatim Kuzma zapovijeda barkom »Poschich«, do njegove prodaje 1909. godine, posljednjeg jedrenjaka duge plovidbe u austro-ugarskoj mornarici upisanog u riječki registar brodova. Prije prodaje brod je konvertiran u navu.

Bark »Urinj« nakon konverzije u navu, ulje na platnu Miroslava Blažičevića.

»URSULA«, brigantin, 321 tona, Martinšćica, 1848. Mate Šoić, Kostrena Sv. Barbara, 10 k, Julije Štiglić, Bakar, 14 k,  nakon nekoliko godina povećao vlasništvo. Zapovjednici su vlasnikovi rođaci Toma Šoić, Andre Šoić i u nekoliko navrata Nikola Thian Tomin. »Ammazzone« od 1863.

»UNIONE«, bark, 483/454 RT, 37,40 x 9.08 x 5,9, Savona 1866. kao »Michele Dapelo«.  Gašpar Randić pok. Mata, 6 k; Matejka Randić, 6 k, oboje iz Kostrene Sv. Barbare; Ivan Minach Nikolin, Oprić, 6 k; Josip Minach, Oprić, 6 k. Naizmjenično zapovijedaju Ivan Minach Nikolin i Gašpar Randić. Pod zapovjedništvom kapetana Minacha u oluji ispod Krete došlo do prodora mora te je 1. ožujka 1894. posada napustila brod u blizini otočića Santorini. Posada (zapovjednik i devetorica mornara) se spasila u brodskom čamcu nakon petodnevne borbe s olujnim morem. Događaj je opisao Viktor Car Emin u pripovijetki Na uzburkanom moru.

»VJERAN«, brik, 343 tone, 32,90 x 8,23 x 5,10, Rijeka, 1857. kao »Mateo L« kupljen u svibnju 1881. Gašpar Randić M. 6 k, Norbert Randić P. 6 k, Suvije Randić 6 k, Matejka Randić 6 k, svi iz Kostrene Sv.Barbare. Zapovijedali: Josip Medanić u više navrata, Gašpar Medanić, Norbert Randić Petrov i dva puta Josip Pezelj Stankov.

Brik »Vjeran«, model izradio kapetan Radovan Šepić oko 1935. godine.

Brik »Vjeran« u olujnom moru u blizini otoka Majorke 15. siječnja 1885., fotografija oštećene zavjetne slike.

»VINKA«, bark, 403 tone, 37,56 x 7,99 x 5,39, Sunderland, 1865. Kupljen 1879. i upisan u upisnik brodova grada Bakra.  Vinka Medanić rođ. Jakovčić, Kostrena Sv.Barbara, 18 k;  Kuzma Randić, Kostrena Sv.Barbara, 6 k, on je otac sueskog pilota od 1882., barbe Jovanina, nakon pet godina prodaje svoj udio principalici Vinki Medanić. Prvi zapovjednik bio je Ivan Randić Kuzmin, »barba Jovanin«, zatim Božo Medanić Franjin, sin principalice, te drugi sin Josip koji je postao i vlasnik. Brodom su zapovijedali i Andrija Thian pok. Frana, Ivan Thian Ivanov koji nestaje 1902. godine u brodolomu barka »Achille F.«,  Kuzma Krtica i posljednji,  Romuald Šoić Josipov koji je umro na brodu »Acropoli« 1898. u pedeset i drugoj godini i spušten u more kod Sicilije. Brod je u siječnju 1898. godine prodan Turcima.

»VOLUNTAS«, bark, 426 RT, Rijeka (al Fortino)1863. Petar  (Paolo) Randić Mićelov, Kostrena Sv. Barbara, 12 k, zapovijedao brodom u više navrata; Ivan Kalić, Rijeka, 12 k. Zapovijedali su brodom i  Leonard Viktor Randić, koji  umire na brodu 1879. godine na putovanju iz Rijeke za Cette,  naslijedio ga je za jedno putovanje Silvestar Randić Baldov, u više navrata kapetan Juraj Šepić Lovrin, te od 1869. do 1871. Gašpar Malvić koji se utopio 1879. Dana 12. studenog 1877., pod zapovjedništvom kapetana Šepića, brod se nasukao kod Ramsgatea, u plićacima zaljeva Pegwell. Došlo je do prodora mora te je brod napušten. Olupina je prodana na javnoj dražbi u veljači 1878. za 205 £ sterlinga.


Prema grubim procjenama možemo zaključiti da su u ovom rasponu od 55 godina, od 1850. do 1905. pomorci iz Kostrene Sv. Barbare dobrim dijelom sačinjavali posade na ovih 66 jedrenjaka. Također, i da su pojedinačno, a ponekad i u većem broju, sačinjavali posade na više od 450 jedrenjaka čiji su vlasnici bili žitelji kvarnerskog akvatorija. Koliko je još naših pomoraca plovilo na jedrenjacima upisanih u registru uTrstu i drugim lukama Austro-Ugarske Monarhije, možemo samo nagađati, a i o brodovima drugih zastava. Posade su se često nadopunjavale u stranim lukama, gdje su ponekad, nakon nekoliko mjeseci plovidbe, ili nakon oluja, uplovljavali jedrenjaci s desetkovanim posadama.U mnogim su se lukama  nalazili i naši pomorci, koji su tu prethodno ostali na liječenju, ili su spašeni u brodolomima, ili zbog prodaje broda, te su tražili ukrcaj i povrat u domovinu.


Summary

The sailing ships in Merchant marine of Kostrena Saint Barbara from 1850 to 1905

This short statistical presentation is showing us the sailing ships in ownership of citizens of Kostrena St. Barbara. After the name of each sailing ship the following information is included: type of sailing ship, tonnage, dimensions, shipbuilding yard and the year the ship was built or the date of purchase, shipowners with their share of karats, changes of ownership and the destiny of each vessel. Information on interesting basic facts in vessels’ trading areas and various incidents and avarages is also included.

The purpose of this article is to show how a small village of Kostrena St. Barbara was oriented on seafaring during the period from 1850 to 1905 when the last sailing ship was sold to foreign interests.

This was was the golden age of Kostrena in sailing ship ownership which was completely eradicated with the oncoming new era of industrial revolution and by massive introduction of merchant marine steamships. In this fifty-five- year period,from 1850 to 1905, the seafarers of Kostrena Saint Barbara had overall ownership of twenty ocean going sailing ships and another twenty vessels with shares in some sixty-six ocean going sailing ships. It was estimated that on average every fourth house in Kostrena St. Barbara owned one ocean-going sailing vessel.

The seamen of Kostrena continued to sail on steamships and motor ships until present day, but not as owners of their own vessels but as employees on various companies, first in the Austro-Hungarian Empire, followed by companies under the flag of the Kingdom of Yugoslavia, after the Second World war the Socialist Republic of Yugoslavia and today on the vessels under the flag of the Republic of Croatia and worldwide on numerous ships under foreign flags.

 

Bibliografija

Suzanić Jure, Kostrena pod jedrima, Naklada Benja, Kostrena 1995.

Barbalić F. Radojica – Marendić Ivo, Onput, kad smo partili , Matica hrvatska – ogranak u Rijeci,  2004.

Ernest Tijan, Kostrena Sv. Barbara u našoj trgovačkoj mornarici, Primorske novine, Sušak, 1938.

Pomorski godišnjaci austro-ugarske pomorske vlade u Trstu iz 1854. do 1871. godine.

Pomorski godišnjaci i upisnici brodova austro-ugarske oblasti u Rijeci od godine 1872. do 1902.

 

Igor Stipanović