I KROZ LIČNO I KROZ POVIJESNO (listajući dokumente kapetana Miljenka Šoića)

Fascikl se zove Razni dokumenti (lični), narančaste je boje (u engleskom je to Princeton orange), dimenzija 24,5 x 33 cm. U to lično nesvjesno je umetnuta i povijest ovih prostora: krsni listovi, svjedodžba polaznica iz osnovne škole, godišnja svjedočanstva, svjedodžbe o završnom ispitu iz građanske škole, iz pomorske škole, svjedodžbe ponašanja gradske policije, svjedodžba o poručničkom ispitu, o kapetanskom ispitu, o državljanstvu, povlasnice, poziv u vojsku, objava o mobilizaciji, domovnica, izjava o rasnoj pripadnosti, liječničko uvjerenje, natipkana, kratka biografija, izvadak iz matrikule, rješenja, ovlaštenja, uvjerenja, privremena uvjerenja, propusnice, odluke o preuzimanju, prilozi spisu, članak iz novina, prijepisi originalnih dokumenata, desetak fotografija, četiri matrikule. Samo jedan dokument sa četiri ankore ne glasi na vlasnika fascikla, kapetana Miljenka Šoića (1915. – 1993.), a potvrđuje da je njegov nono, Andre Thian, položio ispit za poručnika Austrijske trgovačke mornarice u Trstu 1865. godine.

Rodiš li se 1915. u jednom ratu, to je poziv za drugi, propusnica za treći rat. Neke koordinate ne trpe dugo carevine, kraljevstva, banovine i republike, iredentističko, fašističko, nezavisno, federativno, narodno, socijalističko. Ovo su prostori za prolazno, posrnulo, propalo. Samo je stalna geografija. Isto nebo, isto gorje, iste ravni, iste rijeke, isti otoci. Uvijek isto duboko, plavo i Jadransko.

OD 1865. DO 1941.

Navigante, signor Andre Thian, nono Miljenka Šoića, položio je ispit za poručnika Austrijske trgovačke mornarice u Trstu 28. augusta 1865. godine.

ŠKOLOVANJE

Dječak  Miljenko Šoić

 

Svjedodžba polaznica Niže pučke škole u Kostreni Sv. Barbari koju je učenik Miljenko Šoić polazio od 1. rujna 1921. do 28. lipnja 1926., a izdaje se na naročitu molbu roditelja budući da će učenik „polaziti srednju školu“. Na pečatu: Državna osnovna škola u Kostreni Sv. Barbari, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Datum: 28. lipanj 1926., marka je taksena i takščna, potpis učitelja nečitljiv.

 

Svjedodžba o završnom ispitu Državne mješovite građanske škole u Bakru od 28. juna 1930. potvrđuje da je učenik Miljenko Šoić dovršio gradjansku školu sa završnim ispitom. Na pečatu: Državna gradjanska škola Bakar, Kraljevina Jugoslavija (na istom formularu i građanski i gradjanski). Pismo latinično.

Na svjedodžbama iz prvog, drugog i trećeg razreda škola se zove Državna mala realna gimnazija u Bakru, država je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, u četvrtom razredu (1930.) je to Kraljevina Jugoslavija. Svjedodžbe prvog i četvrtog razreda (1927. i 1930.) pisane su isključivo latinicom, jedan od predmeta je Hrvatski ili srpski jezik. Svjedodžbe drugog i trećeg razreda (1928. i 1929.) pisane su ćirilicom i latinicom, predmeti su, između ostalih, Veronauka, Srpsko-hrvatski jezik, Pevanje, Hemija i Istorija, vladanje je primjerno i primerno, sat je čas, svjedočanstvo je svedočanstvo.

Strani jezik je od drugog razreda francuski, u čevrtom razredu (1930.!) je i predmet Pouke o građanskim pravima i dužnostima.

 

Godišnje svedočanstvo od 6. jula 1933. potvrđuje da je Miljenko Šoić završio treći razred u Državnoj pomorsko-trgovačkoj akademiji u Bakru. Razredni starešina je dr. Josip Velnić, direktor Kobasica, dokument je pisan ćirilicom i latinicom. Na svjedodžbama prvog i drugog razreda škola nosi naziv Državna pomorska akademija u Bakru.

U prvom i drugom razredu (od 1931. do 1932.) formulari za svjedodžbe su identični, pismo je latinično, država je Kraljevina Jugoslavija, banovina je Savska, strani jezici su engleski i talijanski, predmeti su, između ostalih, Hrvatski ili srpski jezik, Veronauka, Istorija, Signalizovanje, Pomorsko, trgovačko i menbeno pravo, Meteorologija i okeanografija. Posljednja dva predmeta se ne uče u prva dva razreda.

Formulari za treći i četvrti razred, kao i Svedočanstvo o završnom ispitu su pisani ćirilicom i latinicom, predmeti su  Srpskohrvatski jezik, Istorija opšta sa nacionalnom, Pomorsko, trgovačko i menično pravo, Brodsko manevrisanje, Signalizovanje je sada Međunarodni kodeks i signalizacija.

 

Državna pomorsko – trgovačka akademija u Bakru, Kraljevina Jugoslavija, izdaje 16. maja 1934. Svedočanstvo o završnom ispitu (pisano ćirilicom i latinicom) koji je Miljenko Šoić polagao od 3. do 16. maja te iste godine. Pretsednik Ispitnog odbora je Jovan J. Badić, potpretsednik Slavoljub Briksi, članovi Ispitnog odbora su Kasumović, V. Glavan, Josip Buzolić, Albert Šporer, dr. Josip Velnić, Kesić Milan, Svetozar S. Savić.

Sačuvan je i Priepis ovog dokumenta od 17. ožujka 1941. koji je očito služio kao dodatak molbi za prijem u državnu službu. Sreski sud Sušak potvrđuje „da je ovaj priepis ovjerenog priepisa izvorne isprave točan.“ (Par redaka iznad piše prepis.) Na pečatu: Nezavisna država Hrvatska, Odio za željeznički promet Zagreb, Ministarstvo prometa i javnih radova. Na biljegu: Nezavisna Država Hrvatska, kuna 5.

 

Pomorska knjižica br. 759 izdana u Bakru 1934. godine. Posjedniku ove pomorske knjižice dozvoljava se jedno putovanje, unutar deset dana, kako bi se ukrcao na jugoslavenski parobrod Jela Topić ancorato nel porto di Trieste. Datum je 12. novembar 1935., potpis vicekonzula Augusta Castellanija, Vice Consolato d’Italia in Sussak. Iz matrikule je vidljivo da je bio ukrcan na Hercegovini i Jeli Topić. 

 

PORUČNIČKI ISPIT

Kako je Predstojništvo gradske policije na Sušaku 25. januara 1938. potvrdilo da je “abitur. Drž. trg. pom. akad. Bakar” bio dobrog moralnog vladanja, a 3. februara iste godine Lučka kapetanija I. reda Sušak saopćila da se kadet Miljenko Šoić, pošto je udovoljio svim propisanim zahtjevima, pripušta polaganju ispita za poručnika trgovačke mornarice.

Miljenko Šoić imenuje se poručnikom trgovačke mornarice za parobrode u Splitu 6. maja 1938. Zakletvu kod Lučke kapetanije 1. reda Sušak položio je 23. maja iste godine.

 

Pomorska knjižica br. 16  izdana u Bakru 11. maja 1938. Kraljevina je Jugoslavija, Banovina savska, općina/srez Sušak, Miljenko Šoić plovi na parobrodovima Jela Topić, Ivan Topić, Bajamonti, Spalato. Luke ukrcaja/iskrcaja Sušak, Šibenik, Genova, Fiume, Zara (posljednje dvije luke su Rijeka i Zadar).

 

Posljednje stranice matrikule br. 16. Na svim ovim pečatima piše Ponte Eneo, uscita/entrata, izlaz/ulaz. To je bio granični prijelaz na mostu na Rječini blizu hotela Kontinental, granica između Kraljevina Jugoslavije i Italije. Izmišljeni naziv Eneo za Rječinu koristio se u službenim dokumentima za vrijeme talijanske okupacije, autentični stanovnici Rijeke koristili su izraze Fiumara, odnosno Canal morto kada je premješteno korito rijeke.

 

KARLOVAČKI VOJNI OKRUG

Rješenje komandanta Karlovačkog vojnog okruga iz 1935. kojim se dozvoljava da se odloži služba u kadru Miljenku Marčelju Šoiću s tim da se sam, ne čekajući poziv, po svršetku ili napuštanju škole, najdulje do navršene 27. godine, javi vlastima radi regulisanja vojne obaveze. Ovo je jedini dokument na kome je Marcelijan preimenovan u Marčelja. Rješenje je pisano ćirilicom, samo je U Zagrebu napisano i ćirilicom i latinicom, potpis đenerala je nečitljiv.

 

Gradsko poglavarstvo Sušak poziva 2. siječnja 1940. regruta Miljenka /Ilije/ Marcelijana Šoića, a temeljem naređenja Komande Karlovačkog vojnog okruga, da se 13. siječnja 1940. tačno u 8 časova na večer, prijavi izaslaniku ovog Poglavarstva na željezničkoj stanici u Sušaku, odakle će tačno u 8.50 sa ostalim regrutima otputovati vlakom za Karlovac. Sobom ponijeti propisane stvari: sanduk točno propisanih dimenzija, posudu i kašiku za primanje tople hrane, ručnike, vunene čarape, platnenu vrečicu u kojoj će kući vratiti svoje građansko odijelo. Regruti koji se ne jave na vrijeme u tačno odrđeni sat, bit će stavljeni u zatvor i stražarno otpremljeni u svoje komande i kažnjeni, ukoliko se ne odazovete pozivu biti čete redarstveno predvedeni i po vojnom krivičnom zakonu strogo kažnjeni. Ponijeti sa sobom originalnu diplomu odnosno posljednju školsku svjedočbu o svršenim školama. Potpis gradskog senatora nečitljiv. Sve latinicom.

 

Objava za rezervnog podnarednika, đaka-nautičara, mobilizacijsko mesto Šibenik, zborište Mandalina, ima pravo na besplatnu vožnju i železnicom i lađom druge klase. Komanda Karlovačkog vojnog okruga, 21. mart 1941.,Karlovac, sve latinicom, samo na pečatu ćirilicom.

 

Vojnička isprava, prijepis izvornog dokumenta od 3. 3. 1941. godine iz Šibenika. Posljednji čin u vojsci Šoić (Ilije) Miljenka je podnarednik, đak-nautičar, stupio u kadar 15. 1. 1940., ispisan iz kadra 15. 1. 1941., završio te i te škole, zanimanje: poručnik trg. mornarice, rimokatolik, Jugosloven, pismen, neoženjen. “Upotrebljavan” za poručnika oficira straže i vodnog oficira, vladanje primerno, kažnjen sa ukupno 10 dana pritvora, kr. brod Krka.

 

1941.-1942. ILI KAKO BITI PRIMLJEN U DRŽAVNU SLUŽBU NA ŽELJEZNICI

Trećeg marta 1941. Lučka kapetanija I. reda u Sušaku, Kraljevina Jugoslavija, izdaje uvjerenje koje služi kao prilog molbi za produženje valjanosti pomorske knjižice. Navodi se Pravilnik o osposobljenju osoblja trgovačke mornarice Kraljevine Jugoslavije prema kome je potrebno još pet mjeseci plovidbe na brodovima duge i velike plovidbe i 10 mjeseci na parobrodima preko 400 br. r. tona u granicama male obalne plovidbe želi li se postignuće diplome kapetana duge plovidbe. Potpis upravitelja Kapetanije Ernesta Tijana, ujaka i krsnog kuma Miljenka Šoića.

 

Poglavarstvo kr. i slob. grada u Sušaku 23. augusta 1926. potvrdilo je da Miljenko Šoić “imade zavičajno pravo i državljanstvo S. H. S., a ovaj priepis ovjerenog priepisa izvorne isprave to  potvrđuje 17. ožujka 1941. Na pečatu i taksenoj marki Nezavisna Država Hrvatska, Ministarstvo prometa i javnih radova, Odio za željeznički promet, prvo polje na štitu bijelo,  Sreski sud Sušak, potpis nadstojnika upravnog podosjeka nečitljiv.

 

U Sušaku, 17. ožujka 1941. Državno tužioštvo potvrđuje da Miljenko Šoić nije sudski osuđivan niti se nalazi pod sudskom istragom. Uvjerenje se izdaje na vlastitu molbu u svrhu ishođenja namještenja. Na biljegu: Banovina Hrvatska, 20 din., prvo polje crveno.

 

Gradski fizik dr. Ante Schwalba izdaje 18. 3. 1941. liječničko uvjerenje kao prilog molbi kojom se traži primitak u državnu službu. Prema njegovu nalazu, Miljenko Šoić je sa zdravstvenog stajališta duševno i tijelesno sposoban, nema zapreke da se primi u državnu službu.

 

Dvojezična Svedodžba o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije koju je izdalo Pretstojništvo  gradskog redarstva, Sušak, Banovina Hrvatska, 18. marta 1941. i koja važi do 18. marta 1946. Na taksenoj marki: Banovina Hrvatska, 20 din. Kraljevina Jugoslavija i Banovina Hrvatska 1946. više neće postojati.

 

Uvjerenje Sreskog suda na Sušaku od 18. ožujka 1941. Miljenko Šoić “nije kod dotičnog suda pod starateljstvom niti je nad njime produžena očinska vlast”. Banovina Hrvatska, taksena marka od 20 dinara.

 

Predstojništvo redarstva u Sušaku 20. 3. 1941. zvanično svjedoči da je poručnik trg. mornarice Miljenko Šoić bio dobrog moralnog vladanja i da se ova svjedodžba uptrebi kao prilog molbi kojom moli državno namještenje. Na taksenoj marki: Banovina Hrvatska, na grbu  kruna, prvo je  polje crveno, na pečatu nije predstojništvo već pretstojništvo. Svi ovi do sada dokumenti, njih sedam, su iz ožujka 1941.

 

17. maja 1941., otprilike dva mjeseca kasnije od prethodne Svjedodžbe ponašanja, izdaje se druga, koja također potvrđuje dobro moralno ponašanje, i ona je prilog molbi kojom se moli namještenje u državnoj službi. Ali Svjedodžba ponašanja sada je i Certificato di buona condotta, Sušak je Sussak, Miljenko je Milenko i dva puta milenko (s malim slovom), on je mornar tj. marittimo. Šest taksenih maraka, šest puta Nezavisna Država Hrvatska, prvo polje u grbu još nije promijenilo boju.

 

Krsni list, testimonium baptismi, izdan 17. svibnja 1941., na formularu rukom prekriženo Kraljevina Jugoslavija i Banovina, te nadopisano Nezavisna država Hrvatska, Biskupija je senjsko-modruška, potpisao ga upravitelj župe Volarić. Miljenko Marcelian Šoić, od oca Ilije Šoića, pomorskog kapetana i Balde rođ. Tijan, svi rkt., rodio se 18. lipnja 1915. u Kostreni Sv. Barbari, selo Šoići, kbr. 40. Kum mu bio ujak Ernest Tijan, pomorski kapetan, kuma Fana Tijan rođ. Jelenčić, supruga Andra Tijana, drugog ujaka, također pomorskog kapetana. Krstio ga župnik Lovro Tomašić.

 

Ministarstvo prometa i javnih radova, odio za željeznički promet, Ustaški osobni ured Zagreb, 4. IX. 1941. potvrđuje da je priepis izvorne isprave točan, nema zapreke da se g. Šoić Miljenko, uz jedan ustaški pozdrav, primi u državnu službu.

 

Karlovačko popunidbeno zapovjedništvo 10. studenog 1941. potvrđuje da je Miljenko (Ilije) Šoić, općina i kotar Sušak, služio od 15. 1. 1940. do 15. 1. 1941. u Mornaričkoj komandi Šibenik. “Ova potvrda služi u svrhu prigiba k molbi za primitak u državnu službu.”

 

Dolje podpisani prometni vježbenik izjavljuje da prema svojem najboljem znanju i savjesti nema medju  predcima osoba nearijskog porijetla. Nezavisna Država Hrvatska, kuna pet, prvo polje u grbu bijelo, Moravice su hrvatske, ne više srpske, 21. je studeni 1941.

 

Nezavisna Država Hrvatska, pet kuna, prijepis dokumenta kojim je Direkcija pomorskog saobraćaja Kraljevine Jugoslavije 6. maja 1938. imenovala   Miljenka Šoića poručnikom trgovačke mornarice.

Poleđina gore spomenutog prijepisa, upravitelj je Celigoj, u Hrvatskim Moravicama  23. 3. 1942.

 

Nezavisna Država Hrvatska, Ravnateljstvo državnih željeznica 14. studenog 1942. dostavlja svom Inspektoratu u Sušaku osobne isprave bivšeg činovničkog vježbenika XII. čin. razreda, gdje će ih osobno podignuti, kako je to sam molio  kad je dao ostavku na službu. Kako se nije javio na dužnost, naredba o imenovanju “izgubila je vriednost i smatra se kao da nije ni donieta.” U kratkoj biografiji pisanoj oko 1951. Miljenko Šoić navodi razloge svoje ostavke.

 

POSLIJE 2. SVJETSKOG RATA

Uprava pomorstva, Personalno odjeljenje, Split 24. X. 1945., Odluka o preuzimanju. Miljenko Šoić koji se na dan 6. IV. 1941. nalazio u državnoj službi, a sada vrši dužnost lučkog kapetana, preuzima se u službu Ministarstva saobraćaja pri Lučkoj kapetaniji Crikvenica.

 

Ispitno povjerenstvo Uprave pomorstva potvrđuje da je Miljenko Šoić 27. marta 1946. u Bakru položio ispit za kapetana duge plovidbe za parobrode. Na originalnom dokumentu samo je nekoliko potpisa čitljivo, ali iz prijepisa tog dokumenta iz 1952. saznajemo nešto više. Predsjednik Ispitnog povjerenstva je Marijan Pezelj, članovi i ispitivači su kapetan J. R. M. Mih. K. Ilić, V. Vekarić, Cvjetković Lujo, M. Forempoher, Cvjetković Niko, P. Thian, dr. Josip Velnić, ing. I. Randić, ostali potpisi nečitljivi.

 

Komanda jugoslovenske mornarice, personalno odelenje, izdaje 15. II. 1946. uvjerenje kojim imenovani ima pravo da upotrebi prilikom podnašanja molbe za uposlenje, nastanjivanje, materijala za izgradnju uništenog doma, zajam u cilju podizanja uništenog doma i dodjeljivanje zemlje predviđene za kolonizaciju. Načelnik personalnog odjeljenja Žanko Aljoša.

 

Rješenje od 6. 12. 1946. kojim se Miljenko Šoić, do sada na dužnosti upravitelja Lučke kapetanije Crikvenica, postavlja za v. d. šefa Pomorskog ureda pri Centropromu u Trstu. Uz Smrt fašizmu – Sloboda narodu! upravnik Uprave pmorstva Luka Dančević.

 

Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Ministarstvo pomorstva / Uprava pomorstva/, izdaje 19. marta 1947., a na osnovu uvjerenja o položenom kapetanskom ispitu u Bakru od 27. marta 1946.  privremeno uvjerenje  kojim  se Miljenka Šoića imenuje kapetanom duge plovidbe za parobrode.

 

Kratak biografski zapis Miljenka Šoića vjerojatno iz 1951. u vrijeme kada je zaposlen u Jadranskoj pomorskoj agenciji, filijala Rijeka. U njemu spominje rođenje svoja dva sina, Branimira i Dušana, ne i trećega, Damira, koji se rodio nešto kasnije. Miljenko Šoić, čija su dva sina također kapetana, a i unuci mu nastavljaju pomorsku tradiciju, 1939. plovi na brodu Ivan Topić ali se u novembru te godine vraća kući jer mu je umro otac. Vojni je rok proveo u Šibeniku, Selcu i „ukrcanju“. Kapitulacija Jugoslavije ga zatekla u Šibeniku jer je nekoliko dana ranije ponovno pozvan u vojsku. U oktobru 1941. zaposlen na željeznici u Srpskim Moravicama, u martu 1942. „utekao“ kući, ne može gledati progone Srba, a ni ta mu služba nije „prirođena“. Na dan kapitulacije Italije, 9. septembra, odlazi u NOVJ, u Komandu mornarice za Hrvatsko primorje i Istru koja se nalazi u Crikvenici. Ukrcao se kao zapovjednik na m/b Jadran s kojim se povlačio iz Crikvenice. Nijemci ga zarobili na moru 1. 6. 1944., s većom grupom zatvorenika otpremljen u Slavonski Brod, zahvaljujući savezničkom bombardiranju tog grada, 29. 6. 1944. bježi, pridružuje se Diljskom odredu, prekomandiran je najprije u 40 . diviziju, a onda u II. pomorski obalski sektor.

Znao je govoriti da je bos prešao Bosnu i stigao do Karlobaga. Opširnije o tome piše njegov brat, kapetan Higo Šoić, u svojoj knjizi Ratni dani.

U Crikvenici kao upravitelj Lučke kapetanije radi do novembra 1946., a onda premješten u Trst , u pomorski ured UIVOD-a, a zatim u agencije Russo i V. Bortoluzzi.

 

Miljenku Šoiću, službeniku Jadranske pomorske agenicije, filijala Rijeka, pripada plaća od 3.990 dinara. Datum je 12. jul 1951. godine.

 

Izvadak iz pomorske knjižice br. 16 izdane u Bakru 1938. od 25. 6. 1938. do 8. 9. 1943. Miljenko Šoić plovio je na teretnim parobrodima Jela Topić i Ivan Topić, na putničkom parobrodu Bajamonti te putničko-teretnom parobrodu Spalato. Pečat lučke kapetanije u Crikvenici, bez datuma, potpisao upravitelj M. Šoić.

 

Jugoslavenska linijska plovidba, 3. jul 1952., Miljenko Šoić raspoređuje se na radno mjesto drugog časnika palube.

Godinu dana kasnije, 1953., Miljenko Šoić  postaje prvi časnik palube.

 

S/s “Gorica” 1958.

 

Monfalcone 61. (Danica i Miljenko Šoić)

 

Dan Republike 62., m/b Lika (obje fotografije prikazuju isti brod, isti je i datum)

 

Rt Dobre nade 18/8/69, m/b Pleiades

 

M/v Kumrovec around the Cape in August 71

 

Iz pomorske knjižice 973. Upisani brodovi: Kornat (1952.), Bihać (1953.), Biokovo (1954.), Lošinj (1955.), Kosmaj (1956.), Neretva (1957.), Gorica (1957.), Dubrovnik (1959.), Zelengora (1961.), Lika (1962.), Velebit (1963.), Šibenik (1965.), Grobnik (1966.), Triglav (1968.), Bosna (1969.), Kumrovec (1970.), Arcturus (1971.), Sava (1974.), Jela Topić (1976.).

 

Miljenko Šoić je 1968. godine položio ispit za zvanje pomorskog pilota.

 

Identifikacijska isprava, Santa Fe, august 1976. Otisci prstiju i dva potpisa Miljenka Šoića, brod je Jela Topić, luka pripadnosti Monrovia.

 

Bombay, 26. 11. 1969. , m/b Bosna, nogometna utakmica sa klubom tvornice, izgubili 5:1. (Nepoznato ime tvornice, Miljenko Šoić stoji sedmi slijeva).

 

Članak iz Novog lista, autora M. Perovića, od 25. aprila 1967. godine. Jugolinijin brod Grobnik, pod zapovjedništvom kapetana Miljenka Šoića, na putu za Južnu Ameriku mjesec dana ranije, spasio je mladića koji je pao s brazilskog putničkog broda Ana Neri i proveo u moru više od pet sati, a da nitko nije primjetio njegov nestanak. Zanimljivo je da je brod Ana Neri sagrađen u pulskom Uljaniku. Miljenko Šoić je sa brodom Šibenik već doživio nešto slično u moru oko Bornea.

 

Rješenje o prestanku svojstva radnika u udruženom radu za Šoić Miljenka, zapovjednika u OOUR-u Slobodna plovidba, Jugolinija, poduzeća za međunarodni pomorski prijevoz robe i putnika, 23. 9. 1975.

Vera Šoić Katalinić, siječanj 2023.