Bratovštinu sv. Nikole u Kostreni Svetoj Barbari osnovao je 1869. mjesni župnik Anton Burmašević koji je kostrenske pomorce pripremao za polaganje poručničkih i kapetanskih ispita.
Bila je to humanitarna staleška organizacija čiji je statut imao 33 članka, cilj joj je bio štovanje sv. Nikole, svog zaštitnika, pomaganje siromašnih članova i njihovih obitelji, pružanje svekolike pomoći svojoj subraći, kako kod kuće tako i u dalekim stranim zemljama.
Članovi Bratovštine bili su brodovlasnici, zapovjednici i posada brodova. Bratovština se izdržavala godišnjom članarinom, darovima pomoraca nakon njihova povratka u domovinu, milostinjom koju su sakupljali tzv. sajači. Na čelu Bratovštine bio je mjesni župnik te četiri člana komisije odabranih na godišnjoj skupštini.
Prilikom pristupanja Bratovštini svaki je član dobivao primjerak Regola (Pravila) na koji bi se potpisao.
Već je davno Bratovština izgubila svoj prvobitni smisao, ali i danas nastoji sačuvati tradiciju i sjećanje na slavnu kostrensku pomorsku prošlost.
Pravila Bratovštine sv. Nikole iz Kostrene Sv. Barbare
Jedini sačuvani primjerak Regola, iz 1870. godine
Jedini sačuvani primjerak Regola, od sto tiskanih, iz kojeg je vidljivo da je 20. februara 1870. Mate (Matteo) Pezelj Antonov postao član Bratovštine sv. Nikole. Na dnu ovog dvojezičnog dokumenta (talijanskog i hrvatskog) je njegov potpis, potpis župnika Antona Burmaševića (Parocco e Preffeto) te pečat Župnog ureda s likom svete Barbare.Tipograf: Antonio Karletzky iz Rijeke.
Primjerak je pronašao unuk Mata Pezelja, kapetan Viktor Pezelj.
Prijevod Pravila Bratovštine sv. Nikole u Župi svete Barbare u Kostreni
I. Bratovštinu sv. Nikole sačinjavaju pojedini odani vjernici, rođeni i nastanjeni u ovoj župi, pripadnici obitelji posvećenih trgovačkoj mornarici, koji se obavezuju dolje izloženim pravilima.
CILJ BRATOVŠTINE
II. Bratovština ima za cilj: a) ukrašavati i uljepšavati oltar sv. Zaštitnika, te poticati i promovirati svoju odanost; b) obavezno pomagati svoju subraću i savjetovati svoje prijatelje i pomorce kompatriote u slučajevima njima nužno potrebne pomoći.
ČLANOVI
III. Članove sačinjavaju: a) braća, b) prijatelji.
Pod nazivom »brat« smatrat će se svaka odrasla osoba oba spola od 16 i više godina:
a) koja u tijeku svog života svake godine uplaćuje u blagajnu udruge JEDAN fiorin
b) koja u kasu Bratovštine jednokratno uplati DESET fiorina.
IV. Pod nazivom »prijatelj« smatrat će se osobe:
a) koje s protokom vremena prestanu plaćati redovitu godišnju članarinu od 1 fiorina
b) koje pristupaju Udruzi s umanjenim iznosom članarine
c) koje na povratku s putovanja u domovinu ponude neki poklon za zajedničku korist.
DUŽNOSTI ČLANOVA
V. Dužnosti i prava su osobna.
VI. Svaki član Bratovštine koji se nađe kod kuće obavezan je izvršavati dužnosti koje će vršiti u čast svetoga Zaštitnika.
VII. Mora prisustvovati pogrebu pokojnog »brata«.
VIII. Obavezuje se da će savjesno pružiti svu moguću pomoć i utjehu pojedinom pripadniku obitelji svog člana, kako kod kuće tako i u stranim lukama, u slučaju iznimne potrebe pomoći će mu u smislu skromne novčane pomoći na teret blagajne Bratovštine.
IX. Dužnost mu je pružiti svaku moguću pomoć kako bi se omogućio povratak u domovinu svakog mještanina koji se izgubio i luta u dalekim stranim zemljama i sprovodi život na štetu sebe i svoje obitelji.
X. U znak zahvalnosti što se vratio s putovanja, ponudit će, po vlastitom izboru, jedan poklon u robi ili novcu u čast svetoga Zaštitnika.
PRAVA ČLANOVA UDRUGE
XI. Svaki član u skupštini ima pravo glasa u njenom radu u provođenju poslova sazvane Bratovštine.
XII. U slučaju izuzetne nužde može se obratiti komisiji Bratovštine i zatražiti, u obliku zajma, određeni novčani iznos, a u svrhu troškova traženje ukrcaja ili njemu potrebne opreme za plovidbu.
XIII. Ako je pokojnik bio u neimaštini, po prosudbi komisije, Bratovština će snositi troškove za pogreb III. klase. Župnik ili predstojnik izvršit će svoje usluge u pola cijene za jedan tako propisani pogreb.
XIV. »Brat« koji je preminuo u domovini bit će do groba ispraćen s počastima Bratovštine; u slučaju smrti u inostranstvu, bit će mu iskazana počast prisutne »braće« prigodom njegove zadušnice.
XV. Nakon posmrtne zvonjave (agonia), smrt svakog subrata bit će najavljena i s tri zvonjave velikim zvonom.
ADMINISTRACIJA
POLJA DJELOVANJA
XVI. Na godišnjoj će skupštini tijelo Bratovštine većinom glasova imenovati četiri člana koji će sačinjavati Komisiju Bratovštine, a na čelu koje će biti mjesni župnik, kao njen načelnik i upravitelj.
XVII. Između ta četiri člana komisije imenovat će se blagajnik.
XVIII. Skupština će odlučiti koje predmete treba odabrati, a da su dostojni ukrašavati oltar svoga Zaštitnika: također će odrediti iznos kojim će Komisija raspolagati tijekom iduće godine.
XIX. Komisija će većinom glasova biti ovlaštena odlučivati o svakom poslu Bratovštine, na temelju ovlaštenja Skupštine.
XX. Komisija će nadgledati da nitko od članova Bratovštine, ili stranac, koji bi ostao uskraćen svojih dragih ili neophodnih sredstava za život, ne ostane u svojoj oskudici usamljen i uskraćen zadnjih utjeha vjere i ljudskosti.
(br. XXI. vjerojatno pogreškom izostavljen)
XXII. Svaka odluka Komisije bit će upisana u zato namijenjenoj knjizi Protokola, a u kojoj će se između ostalog upisati:
a) imena subraće
b) prinosi i pokloni bilo u predmetima ili novcu
c) rad Komisije na njenim sastancima
d) inventar predmeta koji pripadaju Bratovštini
e) novčani prihodi i rashodi
f) izvještaj Komisije na kraju godine
g) imena braće kojima je Skupština Bratovštine odala priznanje jer su se istakli velikodušnošću, humanošću, domoljubljem, te pridonijeli napretku i dobrobiti društva.
XXIII. Komisija će biti odgovorna za svaki propust ili pretpostavku osobne krivnje koja je dokazana na Skupštini.
XXIV. Blagajnik će zaprimati novčane priloge Bratovštine i vršiti komisijski odobrene isplate.
XXV. (Blagajnik) Bit će osobno odgovoran za bilo koji drugi propust ili štetu učinjenu svojom krivnjom.
XXVI. (Blagajnik) Obavezan je predati Skupštini završni račun, komisijski pregledan i odobren.
XXVII. Blagajna Bratovštine imat će dva ključa, od kojih će jedan čuvati blagajnik, a drugi načelnik.
XXVIII. Bratovština će održati svoju skupštinu svake godine dan nakon proslave Svetoga Nikole.
NOVČANA PRIMANJA BRATOVŠTINE
XXIX. Bratovština će se izdržavati milosrdnim prilozima:
a) redovitom taksom od jednog fiorina na godinu za svakog člana Bratovštine
b) dobrovoljnim darovima pomoraca nakon njihovog povratka s plovidbe u domovinu
c) milostinjom koju su skupili takozvani sajači dan uoči Svetoga Nikole
d) ostatkom iznosa određenog za trošak večere Bratovštine (vidi čl. 32
e) možebitnim milosrdnim zavjetima
f). vosak sakupljen od pogreba člana Bratovštine, u obliku dvije baklje i dvije obične svijeće ima se postaviti na oltar sv. Nikole.
DUŽNOSTI
XXX. Dan Sv. Nikole proslavit će se svetom misom koju će voditi tri svećenika.
XXXI. Tri puta na godinu služit će se velika sveta misa; jedna u proljeće i jedna ljeti za odsutne pomorce Bratovštine, a treća za pokojnike, dan nakon proslave svetog Zaštitnika.
XXXII. Na dan Svetoga Nikole članovi Bratovštine, po primitku poziva, sastaju se na banketu, troškovi imaju biti u visini koju je odredila Komisija.
XXXIII. Bratovština ima svoje znakovlje: zastavu s bijelim poljem i jednim svjetloplavim porubom na kojoj crvenim slovima piše: »BRATOVŠTINA SVETOGA NIKOLE«. Ova zastava izlagat će se na mjesnim svečanostima, a izvješena na pola koplja pri pogrebu člana Bratovštine.
Pjesma na hrvatskom jeziku napisana na lijevom i desnom rubu REGOLA
(pretpostavlja se da ju je napisao sam župnik Anton Burmašević)
|
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
|
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
|
Tradicionalne pomorske večeri sv. Mikule
U Kostreni Sv. Barbari svake se godine tradicionalno održava večera sv. Mikule, već se u petom zapisniku Bratovštine od studenog 1869. govori o nadolazećim praznicima i ručku za njene članove.
Cilj Bratovštine je bio potpomaganje siromašnih obitelji čiji su hranioci, očevi ili sinovi, umrli ili nestali na moru.
Društvo je imalo mnogo članova koji su plaćali članarinu, osim članarine novac se dobivao i od bogatijih ljudi i drugih donatora. Jedan od načina dobivanja novca bio je i sajanje. Sajanje se sastojalo u tome da bi na dan Sv. Nikole, 6. prosinca, stariji mornari koji nisu u to vrijeme plovili, išli od kuće do kuće i sakupljali novac, hranu, odjeću itd., a davalo bi se siromašnima, čiji su hranioci preminuli na moru. Sajali su po dva mornara u Šoićima i po dva u Randićima i Urinju. Obučeni su bili u tradicionalne mornarske monture, incerade s kapuljačom i gumene čizme. Sa sobom su nosili ankorot, a često i zvono i feral na ulje, i to važgan, iako je bio dan. Kada bi došli pred vrata zvonili bi i udarali kljepetom po uboru. Kada bi domaćin otvorio vrata govorili bi saja, saja inkoča i to nekoliko puta, a ankorot bi zakačili za vrata. To bi značilo kao da su se usidrili, domaćin nije mogao zatvoriti vrata dok ne bi dao neki dar. Nakon što bi primili dar, otkačili bi ankorot i uz riječi saja, saja napustili dvorište. Odakle dolazi taj izraz »saja« točno se ne zna. Pjesnik Tin Ujević piše da je u jednoj pjesmi Marka Marulića spomenuta ta riječ, koja u prijevodu znači žeđa. Pretpostavlja se da su sajači bili žedni i na taj način tražili piće, a kako kažu naši stari, na kraju sajanja odlazili bi pripiti i pjevajući u oštariju Marije Rožine. Oštariju je kasnije naslijedio njezin sin Berto Ćepulić.
Prema istraživanju autora ovog priloga, saja je turska riječ za crvenu tursku čohu pa se pretpostavlja da je vreća za prikupljanje priloga za vrijeme sajanja bila sašivena od te tkanine crvene boje, koja je i tada bila boja koja je simbolizirala svetoga Nikolu. Riječ inkoča vjerojatno dolazi od talijanske riječi incasso koja je postepenom metamorfozom kod mjesnih mornara prešla u inkaša i konačno u inkoča, a zadržala je značenje izvornog oblika – prikupljanje ili ubiranje novca.
Sve što bi se dobilo od sajanja predalo bi se jednom od starih kapetana ili armatora, samo što bi se odbio jedan dio za mašu i večeru. Među najstarijima koji su sajali bili su Toma Kargada, Ivan Čeh i Fortunato pu Šoić, a barba Matejac i Grgurača va Urinju. Među zadnjima koji su sajali bili su Gustić Jelenčić, Toma Pajkurić Čača i Pepe Randić, mežnjar.
Večera se sastojala uglavnom od bakalara, nekada je to bila hrana za siromahe. Armatori i kapitani bili su u sobi na katu, a mornari u kuhinji. Nakon što bi se najeli i napili slijedila bi pjesma i »junački megdan«. Megdan se igrao tako da bi se dva mornara uhvatila za mali prst desne ruke i natezali tako dugo dok jedan ne bi popustio.
Sačuvana je knjiga na talijanskom jeziku „CONFRATERNA DI S. NICOLO nella parrochia di S. Barbara in Costrena”. Na prvoj stranici je prvi zapisnik o osnivanju Bratovštine, bez upisanog datuma, pretpostavlja se da je ta prva sjednica održana krajem 1868. godine jer zapis o drugoj sjednici nosi datum od 31. siječnja 1869. Zabilježeno je sve što se radilo, kome se pomagalo, sve o financijskim sredstvima i kako su se trošila. Zabilješke su vođene sve do 1887. godine uz napomenu da se prelazi u novu knjigu. Međutim, nova, tj. druga knjiga nije pronađena, nedavno je pronađena treća knjiga zapisnika. Bezobzirnim rušenjem plovanije 1970. godine nestaju mnoge povijesne knjige župe Kostrene Sv. Barbare, među njima i Stališ duša. S tim je knjigama nestao i dio naše povijesti o kojem sada možemo samo nagađati. Prvu je knjigu godinama čuvao kapetan Ernesto Tijan, a zatim je bila pohranjena kod njegovog nećaka Eula Tijana.
Kapetan Viktor Pezelj pronašao je originalni primjerak »REGOLA« (pravila Statuta) iz godine 1870. prema kojem je njegov nono Mate (Matteo) Pezelj Antonov postao član Bratovštine, a potpisao ga je Anton Burmašević – Parocco e Preffeto. Pravila društva tiskana su u sto primjeraka na talijanskom jeziku, a na rubovima Pravilnika tiskana je pjesma na hrvatskom jeziku, najvjerojatnije ju je napisao sam Burmašević. Do sada je to jedini izvorni primjerak »REGOLA« (Pravila) Bratovštine.
Kap. Eulo Tijan svoje je pjesme počeo čitati na večerama negdje oko godine 1935., on je na prvu večeru primljen 1928. Ustvari, bilo je uobičajeno da je večeri mogao prisustvovati mornar nakon navršene 21. godine i đak nautike nakon završene mature.
Zadnja večera pred Drugi svjetski rat održana je 1940. godine. Za vrijeme rata tradicionalne večere u Kostreni nisu održavane. Na prvoj večeri poslije rata bilo je prisutno oko 50 osoba. Bakalara nije bilo pa je za prvu poratnu večeru servirana puretina i rižot kod Berta Ćepulića. Kasnije su se večere održavale u Čitaonici. Kako pošade nije bilo, svaki uzvanik je sa sobom morao donijeti pjat, pirun, žlicu, nož i žmulj. Hrana se teško nalazila, a najviše je dobivana od brodskog snabdjevača iz Trsta Francesca Devetta. Bilo je tu dovoljno riži, bakalara, ulja i spumantija i sve to kao poklon za večeru. Večera se kuhala u kući kapetana Rajka Randića, kuhala je njegova supruga Ruža te Branka Tijan i Deza Dujmić. Nakon otvaranja gostionice u Podurinju pripremanje večere preuzeo je vlasnik Ante Rodin, najprije u Čitaonici, a zatim u Podurinju. U Čitaonicu bi nakon večere došle supruge i djevojke te bi se uz muziku nastavilo s plesom. Kako je područje Kostrene Sv. Barbare postalo industrijalizirano, stanovnici su se postepeno selili u Sv. Luciju, Rijeku, širu okolicu, a neki trbuhom za kruhom u bijeli svijet, aktivnosti Čitaonice odumiru. Traže se nove lokacije za večeru, Copacabana, hotel Jadran, vila Stipanović odnosno klub Jugolinije.
Večere se i dalje održavaju na raznim lokacijama u Kostreni: u motelu Lucija, na Vidikovcu, Copacabani. Nije važno gdje se večere održavaju, važno je da se tradicija održi i prenese na nove naraštaje, na nasljednike nekadašnjih članova Bratovštine, da se ne zaborave teška vremena ondašnjih pomoraca i briga mještana za svoje sumještane koji su zbog gubitka svojih hranilaca postali siromasi bez ikakvih prihoda.
Tumač riječi:
montura – odora, uniforma
važgan – zapaljen
ankorot – malo sidro
pošada – jedaći pribor
pjat – tanjur
pirun – vilica
žmulj – čaša
saja – crvena turska čoha (vreća za prikupljanje priloga)
sajanje – sakupljanje priloga
inkoča – vjerovatno od inkaša ili inkasso – prikupljati novac
Tekst i prijevod Regola
kapetan Igor Stipanović