Vrelo srpanjsko prijepodne 2022. U hladu vinove loze čitamo jednu dopisnicu poslanu iz Viga u Urinj prije 107 godina.
Maloj djevojčici Mariji Šoić Franovoj, Kostrena sv. Barb. (Urinj), Bakar (Buccari), Austria Hungaria piše na mjestu za adresu. I dalje:
Vigo, 7. 1. 1915.
Prigodom tvoga četvrtog rodjendana najljepše primi čestitke – Pozdravi lijepo mamu, majku, nonu, i barbića. Lijepi ti pozdrav šalje tata, i barba Mate, ( on je dodan). Živila!
Mala djevojčica Marija, rođena 1911. godine, i njen otac Fran više se nisu vidjeli.
Mama je Marijana Pezelj udata Šoić, barba Mate je kap. Mate Pezelj, Marijanin brat, kaže gospođa Tuga Šoić rođena Hibler 1942. u Jablanu (Vrbovsko), i sama djevojčica bez roditelja. Stradali su u Drugom svjetskom ratu, nakon rata smatrana je žrtvom fašističkog terora. Roditelji su joj imali u Vrbovskom “birtiju” i dućan, otac je išao u nabavu i nestao je kod Slunja, majka je stala na minu na putu za Generalski Stol, tamo je i pokopana.
Otac Marije Šoić i brat svećenika Marijana Šoića, Fran, bio je 1. oficir na parobrodu Stefania parobrodarskog društva Adria. Kako je to vrijeme Prvog svjetskog rata, a brod vije austrougarsku zastavu, sekvestriran je u španjolskoj luci Vigo sa još nekoliko austrougarskih parobroda kojih su kapetani i članovi posada bili iz Kostrene. Fran Šoić umro je 13. kolovoza 1916. „od pošasne bolesti“. U Vigu je i pokopan .Imao je 35 godina. U obitelji se nekad čuvao i zapisnik sastavljen poslije njegove smrti, sa popisom osobnih stvari kao i potrepštinama koje je tada na brod morao donijeti sa sobom 1. oficir.
Fran Šoić, 1. oficir na parobrodu Stefania, 7. 1. 1915. poslao je dopisnicu svojoj jedinici Mariji za četvrti rođendan.
Na drugoj strani dopisnice je fotografija Frana Šoića, Marijina oca, koji je umro u Vigu na brodu Stefania 13. kolovoza 1916.
Marijana i Mate Pezelj, sestra i brat.
Marija Šoić i Fausto Šoić vjenčani su 1938., njihov sin Ervin, pomorski kapetan, suprug Tuge Šoić, rođen je 1939.
Kap. Fausto Šoić (1899. – 1980.) napisao je svoju kratku biografiju, počeo je ploviti u 13. godini, 1920. položio je ispit za poručnika trgovačke monarice, sa kap. Radovanom Šepićem plovio na Zviru do 1938., od 1947. plovi kao zapovjednik,
Prezidijum Narodne skupštine FNRJ odlikovao je 1951., za naročite pokazane zasluge u obnovi i izgradnji zemlje, Šoić B. Fausta, zapovjednika broda, Ordenom rada trećega reda.
Pohvalnica Jadranske slobodne plovidbe – Split Faustu Šoiću povodom desete godišnjice osnutka poduzeća. Godina je 1957., brod na pohvalnici je Sutla.
Bonifacije Šoić, sin kapetana Paškvala Šoića, brat Ilije i Luke, otac Fausta, Josipa (Joška) i Bogdana Šoića.
Marija (Mima) Šoić rođ. Cuculić rodom iz Škrljeva, majka Fausta, Josipa (Joška) i Bogdana.
Četiri stranice iz putne isprave Josipa Šoića
Kao drugi oficir na brodu, Josip Šoić (rođen 1890.) doživio je traumatičnu pomorsku havariju, prestao je ploviti, zaposlio se na željeznici. Tek u penziji ponovno se vratio moru, plovio je na Tankerskoj plovidbi Zadar.
Na zidu u hodniku Tuga Šoić nam pokazuje sliku škunera Angelo Custode.
Škuner Angelo Custode ispred Venecije 1896. Zapovjednik je Romuald Šoić.
Kapetan Romuald Šoić (Josipov) (1846. – 1898.), otac Frana i Marijana Šoića, nono djevojčice s početka priče, bio je posljednji zapovjednik barka Vinka, koji je u siječnju 1898. prodan u Tursku. Preminuo je na brodu Acropoli te iste godine i spušten je u more južno od Sicilije, imao je 52 godine. Tako su i otac i sin tragićno završili daleko od rodnog kraja.
Stablo breskve u vrtu Tuge Šoić u Urinju, srpanj 2022.
Vera Šoić Katalinić