Vrelo srpanjsko prijepodne 2022. U hladu vinove loze čitamo jednu dopisnicu poslanu iz Viga u Urinj prije 107 godina.
Maloj djevojčici Mariji Šoić Franovoj, Kostrena sv. Barb. (Urinj), Bakar (Buccari), Austria Hungaria piše na mjestu za adresu. I dalje:
Vigo, 7. 1. 1915.
Prigodom tvoga četvrtog rodjendana najljepše primi čestitke – Pozdravi lijepo mamu, majku, nonu, i barbića. Lijepi ti pozdrav šalje tata i barba Mate, Živila!
Na drugoj strani dopisnice je fotografija Frana Šoića, Marijina oca, koji je umro u Vigu na brodu Stefania 13. kolovoza 1916.
Fran Šoić, 1. oficir na parobrodu Stefania
Mala djevojčica Marija, rođena 1911. godine, i njen otac Fran više se nisu vidjeli.
Mama sa dopisnice je Marijana Pezelj udata Šoić, barba Mate je kap. Mate Pezelj, Marijanin brat, kaže gospođa Tuga Šoić rođena Hibler 1942. u Jablanu (Vrbovsko), i sama djevojčica bez roditelja. Stradali su u Drugom svjetskom ratu, nakon rata smatrana je žrtvom fašističkog terora. Roditelji su joj imali u Vrbovskom “birtiju” i dućan, otac je išao u nabavu i nestao je kod Slunja, majka je stala na minu na putu za Generalski Stol, tamo je i pokopana.
Otac Marije Šoić i brat svećenika Marijana Šoića, Fran, bio je 1. oficir na parobrodu Stefania parobrodarskog društva Adria. Kako je to vrijeme Prvog svjetskog rata, a brod vije austrougarsku zastavu, sekvestriran je u španjolskoj luci Vigo sa još nekoliko austrougarskih parobroda kojih su kapetani i članovi posada bili iz Kostrene. Fran Šoić umro je 13. kolovoza 1916. „od pošasne bolesti“. U Vigu je i pokopan . Imao je 35 godina. U obitelji se nekad čuvao i zapisnik sastavljen poslije njegove smrti, s popisom osobnih stvari kao i potrepštinama koje je tada na brod morao sa sobom donijeti 1. oficir.
Marijana i Mate Pezelj, sestra i brat.
Marija Šoić i Fausto Šoić vjenčani su 1938., njihov sin Ervin, pomorski kapetan, suprug Tuge Šoić, rođen je 1939.
Kap. Fausto Šoić (1899. – 1980.) napisao je svoju kratku biografiju, počeo je ploviti u 13. godini, 1920. položio je ispit za poručnika trgovačke monarice, s kap. Radovanom Šepićem plovio na Zviru do 1938., od 1947. plovi kao zapovjednik,
Prezidijum Narodne skupštine FNRJ odlikovao je 1951., za naročite pokazane zasluge u obnovi i izgradnji zemlje, Šoić B. Fausta, zapovjednika broda, Ordenom rada trećega reda.
Pohvalnica Jadranske slobodne plovidbe – Split Faustu Šoiću povodom desete godišnjice osnutka poduzeća. Godina je 1957., brod na pohvalnici je Sutla.
Bonifacije Šoić, sin kapetana Paškvala Šoića, brat Ilije i Luke, otac Fausta, Josipa Joška i Bogdana Šoića.
Marija (Mima) Šoić rođ. Cuculić rodom iz Škrljeva, majka Fausta, Josipa Joška i Bogdana.
Iz putne isprave Josipa Šoića
Putna isprava br. 784, koja vredi za jednu godinu, u ime Njegovog Veličanstva Petra I, po milosti božjoj i volji narodnoj, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca, izdaje se državljaninu Josipu Šoiću, brodarskom činovniku (sic!) iz Kostrene Sv. Barbare, srez Bakar, okrug Modruš – Senj. Valjano za putovanje u Nizozemsku i natrag.
Kao drugi oficir na brodu, Josip Šoić (rođen 1890.) doživio je traumatičnu pomorsku havariju, prestao je ploviti, zaposlio se na željeznici. Tek u penziji ponovno se vratio moru, plovio je na Tankerskoj plovidbi Zadar.
Na zidu u hodniku Tuga Šoić nam pokazuje sliku škunera Angelo Custode.
Škuner Angelo Custode ispred Venecije 1896. Zapovjednik je Romuald Šoić.
Kapetan Romuald Šoić (Josipov) (1846. – 1898.), otac Frana i Marijana Šoića, nono djevojčice s početka priče, bio je posljednji zapovjednik barka Vinka koji je u siječnju 1898. prodan u Tursku. Preminuo je na brodu Acropoli te iste godine i spušten je u more južno od Sicilije, imao je 52 godine. Tako su i otac i sin tragično završili daleko od rodnog kraja.
Stablo breskve u vrtu Tuge Šoić u Urinju, srpanj 2022.
Vera Šoić Katalinić