SAJA, SAJA, INKOČA, BARBARINA 2024.

POVODOM IZLOŽBE „LJEPOTA DARIVANJA“

Na Barbarinu je 4. prosinca 2024., iza mise u 18 sati, u Narodnoj čitaonici u Kostreni Svetoj Barbari otvorena izložba „Ljepota darivanja“ kostrenske udruge „Vali“. Inspiraciju za ovu plemenitu, humanitarnu izložbu članovi udruge pronašli su u drevnom običaju koji je zabilježen u Regolama (pravilima) Bratovštine sv. Nikole iz Kostrene Sv. Barbare, bratovštine koju je 1869. u Svetoj Barbari uz pomoć mještana, osnovao po dobru poznat, svestrano obrazovan tadašnji župnik Antun Burmašević koji je, između ostalog, pripremao tadašnje Barbarane za polaganje poručničkih i kapetanskih ispita.

Naime, radi se o običaju sajanja koji je postojao i prije nego što je pismeno potvrđen 1869. U ta jedrena vremena, mnogi se pomorci nikad nisu vratili svojim obiteljima, njihovi najbliži ostali su na vjetrometini života. Zato su uoči Svetog Nikole po dva mornara, tzv. sajači, u inceradama s kapuljačom, s čizmama na nogama, noseći ankorot, zvono i feralić koji je svijetlio i danju i noću, lupali po uborima, kad bi im netko otvorio vrata sajači bi se usidrili, tj. zakvačili bi ankorot na vrata, govoreći saja, saja, inkoča. Ni danas se ne može sa sigurnošću objasniti značenje tih riječi. Nakon što bi primili dar, u novcu ili u naturi, a sve je to evidentirano u knjigama zapisnika iz tih vremena, otkačili bi ankorot, pošli dalje.

Sajanje je polako nestajalo dolaskom parobroda, brodolomi više nisu bili tako česti. Ali tradicija se nastavila. Gustić Jelenčić, Toma Pajkurić Čače i mežnjar Pepe Randić bili su među zadnjim sajačima. Prema kazivanju Zvona Stipanovića, on je u kući Joža Miloša Merikana u Urinju vidio zadnje sajače: Stanislava Stana Tijana i Borivoja Marunića.

Ova lijepa izložba ukrasnih i upotrebnih keramičkih predmeta, na kojoj se, u zamjenu za pojedini izloženi predmet mogla dati proizvoljna suma novaca, prema mogućnostima, a sva dobivena sredstva namijenjena su Dječjem domu Ivana Brlić Mažuranić iz Lovrana, podsjetila nas je na naše pretke i na te davne godine, na ljudsku solidarnost, na potrebu pomaganja, bez obzira na prostor i vrijeme.

Prvi pisani trag o sajačima nalazi se u Regolama Bratovštine Svetog Nikole iz 1869. godine

   

    

   

    

Fotografija Sršćice na zidu Narodne čitaonice u Kostreni Svetoj Barbari

V. Šoić Katalinić, prosinac 2024.