“Vridno oni vazda brodovaše, u mornarstvu nikom mesta daše“
(Jakov Randić)
Tako u svojoj pjesmi 1842. piše kostrenski župnik Jakov Randić. I zaista, rijetko ćemo na našoj jadranskoj obali naći mjesto tako sudbinski, višestoljetno, do današnjih dana, vezano za more.
U popisu Lučke kapetanije u Bakru iz 1832., od 167 mladića iz okolnih mjesta, unijeto ih je 64 iz Bakra, 47 iz Kostrene Sv. Barbare, 36 iz Kostrene Sv. Lucije.
Od Napoleonova pada do 1850. ispit za kapetana duge plovidbe položilo je 28 pomoraca iz Kostrene Sv. Barbare i 7 pomoraca iz Kostrene Sv. Lucije. Poučavali su ih i pripremali za polaganje poručničkih i kapetanskih ispita župnici iz Kostrene, Jakov Randić, Pavle Viviani i Antun Burmašević. Od 1850. do 1900. osposobljeno je 170 kapetana i 138 poručnika iz Kostrene Sv. Barbare i 121 kapetan i 102 poručnika iz Kostrene Sv. Lucije.
Od 1850. do 1900. Kostrena Sv. Barbara posjedovala je u cijelosti 20 brodova, dok je u 48 brodova imala udjele.
U to zlatno doba kostrenskog pomorstva mjesni župnik Anton Burmašević 1869. osniva u Kostreni Svetoj Barbari Bratovštinu sv. Nikole, humanitarnu stalešku organizaciju koja štuje sv. Nikolu, svog zaštitnika, pomaže svojim siromašnim članovima, kako kod kuće tako i u dalekim stranim zemljama, i obiteljima koje su na moru izgubile svoje najdraže.
Zapisnik prve sjednice Bratovštine iz 1869. godine
Članovi Bratovštine bili su brodovlasnici, zapovjednici i posada brodova, a koji su rođeni i nastanjeni u župi Sv. Barbari, ali i ženski članovi pomorskih obitelji. Bratovština se izdržavala godišnjom članarinom, darovima pomoraca nakon njihova povratka u domovinu, milostinjom koju su sakupljali tzv. sajači. Na čelu Bratovštine bio je mjesni župnik te četiri člana komisije odabranih na godišnjoj skupštini.
Jedini sačuvani primjerak Regola, iz 1870. godine
Nestankom jedrenjaka Bratovština je izgubila svoj prvobitni smisao. Ali našim precima u domovini, još više onima koji su nestali na morima diljem svijeta, našoj Kostreni, dugujemo čuvanje tradicije i sjećanje na slavnu pomorsku prošlost.
-
- Posada posljednjeg kvarnerskog jedrenjaka duge plovidbe barka Poschich u luci Port Vieux (Marseille) u studenom 1906. godine. Zapovjednik Kuzma Stipanović je peti slijeva u drugom redu.
-
- P/b Plitvice
-
- Corvin Mátyás u ledu, Nikolajev u Ukrajini, 1898. godine
-
- P/b Corvin Mátyás u ledu. Uz njega je vezana bunker – barža s ugljenom i ledolomac koji joj je krčio plovni put, siječanj, 1898.
-
- P/b Corvin Mátyás, pod zapovjedništvom kapetana Andra Medanića, u Hullu 20. aprila 1905.
-
- Zapovjednik i časnici p/b Corvin Mátyás dočekuju novu, 1898. godinu dok su okovani ledom na sidrištu luke Nikolajev u Ukrajini. Prvi časnik parobroda Corvin Matyas, kapetan Jerolim Pezelj Nikolin iz Kostrene Sv. Barbare, sjedi prvi s lijeva.
-
- Posada parobroda Kolozsvár slikana 13. kolovoza 1905. U drugom redu drugi slijeva je zapovjednik, kapetan Cezar Medanić iz Kostrene Sv. Barbare.
-
- Zvir
-
- Zvir u Emdenu. Gore su oficiri, slijeva na desno četvrti je Milutin Randić, peti Viktor Pajkurić, predzadnji Fausto Šoić. Dolje su ložači i ugljenari.
-
- Probrod Zvir u Emdenu između dva svjetska rata. U gornjem redu prvi slijeva radiotelegrafist Periša, nije iz Kostrene, drugi Fausto Šoić (treći oficir), treći Viktor Pajkurić (drugi oficir), četvrti Milutin Randić (prvi oficir), peti zapovjednik Radovan Šepić, šesti upravitelj stroja iz Lovrana. Drugi su nepoznati. Zvir je plovio između sjeverne Evrope i Južne Amerike. Kapetan Radovan Šepić proveo je na njemu 12 godina, Fausto Šoić 8, za to vrijeme ni jednom nisu bili doma.
-
- Posada p/b Skodra u Skadarskom jezeru 14. ožujka 1917. Kapetan Toma Pavešić (1879. – 1962.) u sredini, oslonjen rukom o lice.
