OD 1927. DO 1940.

Na mostu nepoznatog broda 1927. godine. Kapetan Ilija Šoić, otac Romualda (Roma), Higina (Higa), Miljenka, Danijela (Danka) i Anke je prvi slijeva.

1929. godina. Prvi zdesna (s kapom) je petnaestogodišnji Higo Šoić, stariji brat Miljenka Šoića, lijevo iza njega je Nada Malešić, prva slijeva je Blaženka…(?)

August 1932., Miljenko Šoić je prvi zdesna.

Na predzadnjoj slici je nogometni klub SKOK iz Kostrene Sv. Barbare snimljen u Podurinju, posljednja slika snimljena je 1930. ispred Narodne čitaonice u Sv. Barbari na mesopust.

(Iz knjige Higina Šoića Ratni dani – Sjećanja kostrenskog kapetana, 1939. – 1940.)

Podurinj, 30. juni 1932. Članovi SKOK-a, Sportskog kostrenjskog omladinskog kluba osnovanog 1912. u Kostreni Sv. Barbari. Klub je prestao djelovati tridesetih godina dvadesetog stoljeća jer su barbaranski mladići rijetko doma, uglavnom su na moru. Stoje slijeva na desno: Joško Karina (treći), Vito Pavešić (četvrti), Higo Šoić (peti), Miljenko Šoić (šesti). U prvom redu prvi slijeva je Tošo Medanić.

Danica Nekić (druga slijeva)


Ispred kuće Šoići 22, april 1936. godina. Prva slijeva Olga Tijan, druga Anka Šoić, treća Maruška Tijan. Prvi zdesna Zvonko Tijan, drugi zdesna Mario Pavešić.

Šoići 45

1937. Prvi slijeva nepoznat, u sredini Ivica Gerbin, na potezu je Miljenko Šoić.

Fotografija iz 1937.
Tapred, akronim za Teretno i autobusno prometno dioničko društvo, prije Drugog svjetskog rata u Rijeci i okolici bio sinonim i za bilo koji drugi autobus. Prva zdesna Anka Šoić (u bijeloj haljini), ispred nje Sonja Tijan, sestra Gjura Tijana. U drugom redu prvi slijeva Miljenko Šoić, drugi Đuro Tijan, poručnik trg. mornarice koji je 1946. poginuo kod rta Pernat na Cresu kad je brod naišao na minu, i Mario Pavešić, treći.


1937., treći slijeva Higo Šoić, četvrti Branimir Sović, pomorski strojar, veliki prijatelji, oba rođena 1914. Sović je nastradao u lipnju 1942. u južnom Atlantiku kada je brod Triglav, na putu iz Madagaskara za Englesku, torpedirala njemačka podmornica.

Rab, septembar 1937. P/b Split u Rabu, Miljenko Šoić ukrcan kao mladić.

1938.
Prva slijeva Danica Nekić, slijede Nada Malešić, Tihana Marunić, Blaženka…?

Jela Topić na Sušaku 1938. Na poleđini slike piše: Ivo Gerbin, Branko Nekić, Miljenko Šoić.

Četvrti slijeva je Željko Ćepulić, završio gimnaziju na Sušaku i pomorsku školu u Bakru, pridružio se partizanima 1943., u veljači 1944. trebao je biti prebačen s ostalim ranjenicima i bolesnicima u Bosnu, ali su ih pri prijelazu ceste Žuta Lokva – Brinje napali ustaše i njega zvjerski ubile. Posljednji na slici je Mišo Nekić.

Na parobrodu Ivan Topić kao drugi časnik, 1938.

Na Jeli Topić 1938., Sušak, Miljenko Šoić prvi slijeva, do njega Ivica Gerbin (?)
U Puerto Cabbelu 1938. Slijeva na desno: drugi časnik, “jedan mali crnčić”, treći strojar i Miljenko Šoić.

U Solunu 5. 2. 1939. Slijeva na desno Miljenko Šoić, Jakomo, Knežević (drugi strojar), Stipanović (drugi časnik). Trojici posljednjih navedena su samo imena.

Miljenko Šoić u Zlarinu i Šibeniku

Miljenko Šoić prvi zdesna, na drugoj slici sa Danicom Nekić.

4. 8. 1940., Foto Zora Crikvenica. Prva slijeva Sonja Despot r. Tijan, slijede Maruška Karina r. Tijan, Anka Sedmak r. Šoić, Danica Šoić r. Nekić.
OD 1941. DO SEDAMDESETIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA

Dim iz skladišta br. 2, s/s Serafin Topić, 1941.

Branko Nekić (brat Danice Nekić Šoić, supruge Miljenka Šoića) i nepoznata djevojka.

Branko Nekić (1915. – 1943.) u savezničkom konvoju 1941.
Poginuo je1943. u Kalabriji kao pripadnik tajne engleske obavještajne organizacije SOE. SOE (Special Operations Executives) nastala je 1940. s ciljem pomaganja lokalnim grupama pokreta otpora u okupiranim evropskim državama. Saveznici su u noći s 9. na 10. srpnja 1943. započeli pomorski desant na Siciliju. Operacija Husky, kodno ime za operaciju iskrcavanje, završila je 17. kolovoza 1943. Nekić i njegova grupa, dva Talijana i jedan Englez, spušteni su iza neprijateljskih linija padobranima. Jedan ih je dječak prijavio Nijemcima.
Njegova osamnaestogodišnja sestra Ljubica (1925. – 1943.) iste je godine ranjena na Tuhobiću i od posljedica tog ranjavanja umrla u Žutoj Lokvi, posmrtni ostaci su joj 1953. preneseni na groblje u Kostrenu Sv. Barbaru. Njihov šesnaestogodišnji brat Dušan je 1944. smrtno stradao od aktivirane njemačke bombe kraj bunkera u Podurinju.

Cilj: Italija – Tajni rat protiv Mussolinija, 1940. – 1943.
Na poticaj Davida Camerona 1912., nakon što su otvoreni tajni dokumenti, Roderick Bailey napisao je službenu povijest o djelatnosti engleske obavještajne agencije SOE u Italiji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Iako se smatra da nije odigrala neku ključnu ulogu, ipak je bila simbolična i moralna podrška talijanskim antifašistima (prema Guardianu).

Odlomak iz knjige Target: Italy, The Secret War against Mussolini, 1940 – 1943.
Među ostalim sudionicima iz Baileyove knjige iz 2012. spominje se izuzetno hrabar Branko Nekić, zarobljen, nikoga nije odao nakon trodnevnog ispiitivanja, sam je sebi morao iskopati grob. Zapisane su i njegove posljednje riječi. Talijani su ga odbili ustrijeliti, učinio je to njemački oficir. Sve je to autoru knjige ispričao tada još živi svjedok. Nekićevo se ime, kao i imena više od 4 tisuće poginulih vojnika kojima nije poznato posljednje počivalište, nalazi na spomen – ploči na savezničkom vojnom groblju u gradu Cassino.

1942.
Dirljiva je ova rečenica Miljenka Šoića posvećena Dinki, prvoj slijeva (ne zna se o njoj ništa više) i Ljubici Nekić (iza nje na slici). Ljubičina sestra Danica sjedi na ogradi.

Na večere od Mikulni 1958.
U prvom redu Danica Nekić, Maruška Karina, Tonkica i Jurica Uršičić, iza njih Vidica Marunić i Đurđica Vukoša.

Goranka, Ploče 8. 6. 1960.

M/b Dubrovnik u oluji u Biskaju 6. 12. 1960.

Miljenko Šoić prvi slijeva


28. novembar 1962., m/b Lika

Karachi, 12. novembar 1962.

Danica Šoić sa sinovima Branimirom i Dušanom 1965.

Damir Šoić, najmlađi sin Miljenka Šoića, na Gorici, april 1958. I Branimir i Damir nastavili su očevim stopama.

Luka Sihanoukville, april 1964., m/b Velebit

Šibenik u Charlestonu, maj 1965.

Na Grobniku. Više o ovom događaju pročitati u članku I kroz lično i kroz povijesno, listajući dokumente kapetana Miljenka Šoića.

Colombo, juni 71.

Rt dobre nade, m/b Kumrovec u oluji, august 1971.

M/S Jela Topić (27 963 tone) na dolasku u Santa Fe, Argentina, slikano 8. augusta 1976., po kiši.

Giza, 24. 6. 1972. Miljenko i Danica Šoić (prvi i treća).
* Istaknuta slika: kapetan Miljenko Šoić u Rotterdamu u augustu 1960.
Vera Šoić Katalinić, rujan 2026.





































































































Akvarel brika Maria Fanny izrađen 1877. u slikarskoj radionici Luzzo u Veneciji. Brik je sagrađen u Rijeci 1869. godine, 1881. stradao je u brodolomu. Pripadao je kapetanu i principalu Nadalu Randiću. Prvi zapovjednik brika, od 1869.do 1876. bio je kapetan Toma Mihletić, a onda će ga naslijediti principalovi sinovi Ivan i Anselmo.































































