Izložbu posvećenu parobrodu »Kostrena« ove je godine na Barbarinu, u Narodnoj čitaonici u Kostreni Sv. Barbari, postavio kapetan Igor Stipanović. Izložba je prikazivala povijest posljednjeg broda u vlasništvu kostrenskih pomoraca te popis svih karatista.
Slijede materijali sa izložbe.
P/b »KOSTRENA«, JLFQ, jednovijčani prekooceanski trgovački parobrod, izgrađen je u brodogradilištu Yoker u Glasgowu godine 1902., navoz Napier & Miller.
Osnovni podaci:
- dužina 95,71 m, širina 13,41 m, visina 6,32 m, ljetni gaz broda 6,1 m
- tonaža 2.538 BRT, 1.629 NRT, nosivosti 4.398 t
- parni stroj 248 nominalnih KS, 1.400 indiciranih KS, pogonsko gorivo bio je ugljen, brzina 10 čv, 21 član posade (9+9+2+zapovjednik), luka upisa Rijeka
Karatisti parobroda »Kostrena«
- Kostrenjani, njih 21, posjedovali su 9¼ karata
- 23 karatista je bilo iz Rijeke, Bakra i okolice koji su posjedovali 10½ karata
- Preostalih 4¼ karata bili su karatisti izvan riječkog područja te nekoliko iz Trsta, Slovenije i jedan iz Portugala
- Pri kupnji broda bila su ukupno 52 karatista
Kostrenski karatisti parobroda »Kostrena«
- Šodić Josip 1¼ karata Šikić Andre ¼
- Šodić Dionizio ½ Šubat Marija ¼
- Šodić Konstantin ¼ Tićac Gašpar ¼
- Bašić Petar ¼ Večerina Božica 1
- Perović Ivan ½ Vranić Stefan ½
- Pezelj Ivan ½ Vranić Fana rođ. Šikić ½
- Randić Anselmo ¼ Vladislović Marija rođ. Randić ¼
- Randić Anton ¼ Stipanović Toma ½
- Randić Bartol ¼ Pajkurić Blandina ½
- Randić Ivan ¼ Pajkurić Eduardo ½
- Sablić Ivan ½
Godine 1911. upravu broda preuzima Eduard Pajkurić, također Kostrenjan. Godine 1912. za vrijeme zapovjedništva kapetana Josipa Medanića spašena je posada francuskog parobroda »Gaulois«, a kapetan Medanić dobio je visoko francusko odlikovanje.
Početkom Prvog svjetskog rata parobrod »KOSTRENA« koji je plovio pod austro-ugarskom zastavom, da bi izbjegao zarobljavanje od strane zapadnih saveznika, sklonio se u neutralnu luku Vigo u Španjolskoj gdje je ostao do kraja rata.
Godine 1920., nakon talijanske okupacije Rijeke, brod konfisciraju talijanske vlasti i predaju ga na upravljanje brodaru SA di Armamento iz Trsta, ne mijenjajući ime. Nakon sređivanja stanja u trgovačkoj mornarici nove države, Kraljevine SHS, Društvo Edvarda Pajkurića uspijeva vratiti brod u svoje vlasništvo.
Godine 1924. parobrod ulazi u sastav novoosnovanog Brodarskog akcionarskog društva Oceanija sa sjedištem na Sušaku, a čiji su suvlasnici dionica bili i Kostrenjani. Parobrod »KOSTRENA« je tada plovio na novouspostavljenoj liniji s polazištem iz Sušaka za zapadni Mediteran, Kanarske otoke i sjevernu Evropu.
Godine 1941. britansko Ministarstvo ratnog transporta uzima parobrod u goli zakup, mijenja ime u »RADFIELD«, a upisuje London kao luku upisa. Tijekom Drugog svjetskog rata brod plovi širom Atlantika i Indijskog oceana, nekad u konvojima, u kolovozu 1946. brod »RADFIELD« nalazio se u Durbanu.
U kolovozu 1947. britansko ministarstvo ratnog transporta predaje brod jugoslavenskoj Vladi koja ga nacionalizira i daje na upravljanje novoformiranoj Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi iz Rijeke. Mijenja se ime broda u »TUZLA«, a luka upisa postaje Sušak.
Godine 1948. parobrod, zbog dotrajalosti, dobiva samo svjedodžbu za plovidbu u maloj obalnoj plovidbi te se predaje na upravljanje Jadranskoj slobodnoj plovidbi (Jadroslobodnoj) sa sjedištem na Sušaku, a čije se sjedište ubrzo seli u Split. Parobrod je tada pretežno prevozio ugljen i cement duž Jadranske obale.
U ožujku 1953. brod je kasiran u rezalištu Sv. Kajo u Solinu.