Uz suglasnost autorice članka Doris Žiković i glavnog urednika Sušačke revije Alena Čemeljića, donosimo članak koji je objavljen u Sušačkoj reviji broj 125/126 u lipnju 2024.
(1880. – 1950.)
Saznajte više na sljedećoj poveznici:
ERNEST TIJAN Priča o pomorskom kapetanu, Sušačka revija br.125i125 lipanj 2024.g.
VILA VELEBITA na zimskom četverovezu u Bakru, na palubi su članovi profesorskog zbora s ravnateljem, članovi posade i kadeti, datum nepoznat.
ŠKOLSKI BROD VILA VELEBITA
VILA VELEBITA izgrađena je 1908. godine u njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke u Kielu, bio je to jedrenjak vrste brik-škuna (fr. brigantin ili brik-goélette, engl. brigantine, tal. brigantino-goletta, njem. Schooner-Brigg, Schooner, španj. bergantine, bergantine-goleta).
Idejni začetnik projekta bio je tadašnji ravnatelj Kraljevske pomorske akademije u Bakru, kapetan korvete i prof. Vjekoslav Baborsky. VILA je preuzeta 1. rujna 1908. u Kielu, 8. je listopada iste godine, pod zapovjedništvom kapetana duge plovidbe Nikole Turine, svečano uplovila u matičnu luku Bakar.
(24. 9. 1915. – 15. 9. 2007.)
(Slikan na privratu svoje kuće na Kaline)
Teodor Tošo Medanić osnovno je školovanje stekao u pučkoj školi u Kostreni Sv. Barbari, u Bakru je završio Državnu trgovačku akademiju 1934. god. i odmah po završetku zatražio matrikulu da bi se što prije uključio u stjecanje znanja i iskustva u struci.
Godine 2005., na Barbarinu, 4. prosinca, a uoči Mikulne, 6. prosinca, u Narodnoj čitaonici u Kostreni Sv. Barbari bila je postavljena četvrta izložba Bratovštine sv. Nikole pod motom “Navigare necesse est”, a povodom 90. rođendana nama dragog, cijenjenog i voljenog kapetana Medanića.
KAPETAN IVAN IVO VUKOŠA
(1911. – 1975.)
Ivan (Ivo) Vukoša, sin Antona i Milke r. Turina, rođen je u Kostreni Sv. Barbari (Njivičina) 25. VIII. 1911. Pohađao je osnovnu školu u rodnom mjestu, realnu i pomorsku u Bakru. Pomorsku školu završio je 1932. godine. Poručnički je ispit položio 1935., plovio je kao časnik na raznim brodovima, a 1940. položio je ispit za kapetana duge plovidbe.
Od 15. VII. 1942. do 15. II. 1943., zbog ilegalnog rada s partizanima, bio je s bratom i drugim Kostrenjanima u zatvoru u Udinama. Kapetan Higin Šoić u svojoj knjizi Ratni dani, Sjećanja kostrenskog kapetana, 1939.-1945. sa zahvalnošću se prisjeća braće Vukoša. Opisuje kako su Talijani, između ostalih, isti dan uhapsili njega, braću Tona i Iva Vukošu, kako su ih isprebijali u policiji na Sušaku, okovane ih sproveli u riječki zatvor pa u zatvor u Udine. Slijedilo je izgladnjivanje, kažnjavanje samicom. Majka Milka Vukoša i Tonova supruga Jorja nekako su uspjevale slati pakete sa hranom, a braća Vukoša bi sve što su dobili nesebično dijelili.
U tim se teškim, zatvorskim vremenima očekivala i jedna lijepa vijest. Ivu Vukoši trebalo se roditi dijete, zahvaljujući korumpiranim stražarima i lirama, potajno se kupovalo vino kako bi proslavili radosni događaj. Ivov sin Milorad rodio se 16. rujna 1942., desetak dana kasnije u zatvor stiže ta radosna vijest koja se Morseovom abecedom širila ćelijama.
Razgovor s Vidicom Dobrila Marunić prustovska je potraga za izgubljenim vremenom. Vremenom u kome su barbaranski zaseoci još svi bili na svom mjestu, cijeli, neraseljeni, neporušeni. U kome je odrastanje među mnogobrojnom rodbinom bilo sretno i zaštićeno, a tragično i izgubljeno ublažavalo se onim starinskim zajedništvom, prijateljstvom i pjesmom.
Šoići, jedan od zaselaka u Kostreni Sv. Barbari, krajnje desno je željeznička stanica.
Jučer je doplovio jugoslavenski parobrod ORAO, ukrcat će 7500 tona salitre, piše u neidentificarinim lokalnim novinama iz Antofagaste 16. 2. 1940., prije 84 godine. Zapovjednik parobroda ORAO bio je kapetan i pomorski pisac Jure Suzanić, on je bio zapovjednik brojnim budućim barbaranskim kapetanima koji su uz njega stjecali iskustvo. Među ostalima, uz njega su stasali Teodor Tedi Tijan, Andrija Puba Stipanović, Jakov Jakomo Pezelj i Anton Ante Pezelj koji su nakon II. svjetskog rata imali veliku ulogu u stvaranju nove trgovačke mornarice.
Rajmund Rajko Randić (1909. – 1984.) i njegova prva pomorska knjižica iz 1925. godine
Stanislav Tijan bio je prvi predsjednik „nove“ Bratovštine koja službeno nije postojala od 2. svjetskog rata, iako se sačuvao devetnaestostoljetni običaj okupljanja barbaranskih pomoraca na tradicionalnim večerama od Mikulni uoči blagdana sv. Nikole.
Fascikl se zove Razni dokumenti (lični), narančaste je boje (u engleskom je to Princeton orange), dimenzija 24,5 x 33 cm. U to lično nesvjesno je umetnuta i povijest ovih prostora: krsni listovi, svjedodžba polaznica iz osnovne škole, godišnja svjedočanstva, svjedodžbe o završnom ispitu iz građanske škole, iz pomorske škole, svjedodžbe ponašanja gradske policije, svjedodžba o poručničkom ispitu, o kapetanskom ispitu, o državljanstvu, povlasnice, poziv u vojsku, objava o mobilizaciji, domovnica, izjava o rasnoj pripadnosti, liječničko uvjerenje, natipkana, kratka biografija, izvadak iz matrikule, rješenja, ovlaštenja, uvjerenja, privremena uvjerenja, propusnice, odluke o preuzimanju, prilozi spisu, članak iz novina, prijepisi originalnih dokumenata, desetak fotografija, četiri matrikule. Samo jedan dokument sa četiri ankore ne glasi na vlasnika fascikla, kapetana Miljenka Šoića (1915. – 1993.), a potvrđuje da je njegov nono, Andre Thian, položio ispit za poručnika Austrijske trgovačke mornarice u Trstu 1865. godine.
