
OTAC I SIN – DANIJEL I JAKOV MARUNIC
Stanislav Tijan bio je prvi predsjednik „nove“ Bratovštine koja službeno nije postojala od 2. svjetskog rata, iako se sačuvao devetnaestostoljetni običaj okupljanja barbaranskih pomoraca na tradicionalnim večerama od Mikulni uoči blagdana sv. Nikole.
Fascikl se zove Razni dokumenti (lični), narančaste je boje (u engleskom je to Princeton orange), dimenzija 24,5 x 33 cm. U to lično nesvjesno je umetnuta i povijest ovih prostora: krsni listovi, svjedodžba polaznica iz osnovne škole, godišnja svjedočanstva, svjedodžbe o završnom ispitu iz građanske škole, iz pomorske škole, svjedodžbe ponašanja gradske policije, svjedodžba o poručničkom ispitu, o kapetanskom ispitu, o državljanstvu, povlasnice, poziv u vojsku, objava o mobilizaciji, domovnica, izjava o rasnoj pripadnosti, liječničko uvjerenje, natipkana, kratka biografija, izvadak iz matrikule, rješenja, ovlaštenja, uvjerenja, privremena uvjerenja, propusnice, odluke o preuzimanju, prilozi spisu, članak iz novina, prijepisi originalnih dokumenata, desetak fotografija, četiri matrikule. Samo jedan dokument sa četiri ankore ne glasi na vlasnika fascikla, kapetana Miljenka Šoića (1915. – 1993.), a potvrđuje da je njegov nono, Andre Thian, položio ispit za poručnika Austrijske trgovačke mornarice u Trstu 1865. godine.
Vrelo srpanjsko prijepodne 2022. U hladu vinove loze čitamo jednu dopisnicu poslanu iz Viga u Urinj prije 107 godina.

Maloj djevojčici Mariji Šoić Franovoj, Kostrena sv. Barb. (Urinj), Bakar (Buccari), Austria Hungaria piše na mjestu za adresu. I dalje:
Vigo, 7. 1. 1915.
Prigodom tvoga četvrtog rodjendana najljepše primi čestitke – Pozdravi lijepo mamu, majku, nonu, i barbića. Lijepi ti pozdrav šalje tata i barba Mate, Živila!
ANDRIJA (PUBA) STIPANOVIĆ
(1911. – 1999.)
Andrija (Selim, Puba) Stipanović vlastoručno je krajem 1974. napisao svoj životopis koji ovdje donosim.
Rođen 26. rujna 1911. na Sušaku, u rodilištu koje je kasnije pretvoreno u »Park Hotel«, od majke Anđelike, rođene Randić, domaćice, i oca Zvonimira, pomorskog strojara. Od rođenja nastanjen u Kostreni Sv. Barbari, Urinj br. 1. Otac Zvonimir umire 1916. godine nakon kratke i teške bolesti u sušačkoj bolnici, kao austrijski vojnik, a majka nakon Drugog svjetskog rata, 1958. godine.

U prvoj knjizi zapisnika Bratovštine sv. Nikole iz Kostrene Svete Barbare, iz 1869., to je godina službenog osnutka Bratovštine, u kojoj su se do 1887. zapisivale sjednice, izvješća o aktivnoj i pasivnoj blagajni te se vodila evidencija o plaćanju članarine, medju 153 zapisana člana nalaze se i imena Andra Pajkurića i njegove supruge Blandine Pajkurić.
Pomorski kapetan Eulogij (Eulo) Tijan (1907. – 1994.) rođen je u Kostreni Sv. Barbari, zaselak Šoići, u staroj pomorskoj obitelji, kao najstarije dijete od petero braće i sestara, od oca Tome i majke Marije rođ. Tijan.
Tijekom devetnaestoga stoljeća u Rijeci se pojavljuju dva ogranka kostrenske obitelji Pajkurić čiji članovi imaju istaknutu ulogu među domaćim pomorcima i brodovlasnicima. Primjerni po svojoj radišnosti i raznorodnim pomorskim inicijativama, svi oni redom bijahu veliki narodnjaci i hrvatski domoljubi. U teškim vremenima sveprisutnoga odnarođivanja, kada se pretežni dio građanstva poistovjećivao sa talijanskom kulturom, ubrajali su se u onaj krug riječkih Hrvata koji ostaju privrženi svome jeziku, kulturi i podrijetlu. Svoju su pripadnost i dosljedno opredjeljenje dokazali brojnim svojim članstvom i aktivnošću u Narodnoj Čitaonici Riečkoj, koja u to vrijeme predstavlja najvažniju kulturnu ustanovu riječkih Hrvata. Nastavi čitati