Arhiva kategorije: Publicistika

Tragom jedne dopisnice iz Viga

Vrelo srpanjsko prijepodne 2022. U hladu vinove loze čitamo jednu dopisnicu poslanu iz Viga u Urinj prije 107 godina.

Maloj djevojčici Mariji Šoić Franovoj, Kostrena sv. Barb. (Urinj), Bakar (Buccari), Austria Hungaria piše na mjestu za adresu. I dalje:

Vigo, 7. 1. 1915.

Prigodom tvoga četvrtog rodjendana najljepše primi čestitke – Pozdravi lijepo mamu, majku, nonu, i barbića. Lijepi ti pozdrav šalje tata i barba Mate,  Živila!

Nastavi čitati

Andrija (Selim, Puba) Stipanović

ANDRIJA (PUBA) STIPANOVIĆ
(1911. – 1999.)

Andrija (Selim, Puba) Stipanović vlastoručno je krajem 1974. napisao svoj životopis koji ovdje donosim.

Rođen 26. rujna 1911. na Sušaku, u rodilištu koje je kasnije pretvoreno u »Park Hotel«, od majke Anđelike, rođene Randić, domaćice, i oca Zvonimira, pomorskog strojara. Od rođenja nastanjen u Kostreni Sv. Barbari, Urinj br. 1. Otac Zvonimir umire 1916. godine nakon kratke i teške bolesti u sušačkoj bolnici, kao austrijski vojnik, a majka nakon Drugog svjetskog rata, 1958. godine.

Nastavi čitati

AGENCIJA PAJKURIĆ

Razgovor s Janjom Pajkurić Jelen, potomkom brodovlasničke obitelji Pajkurić

U prvoj knjizi zapisnika Bratovštine sv. Nikole iz Kostrene Svete Barbare, iz 1869., to je godina službenog osnutka Bratovštine,  u kojoj su se do 1887. zapisivale sjednice, izvješća o aktivnoj i pasivnoj blagajni te se vodila evidencija o plaćanju  članarine, medju 153 zapisana člana  nalaze se i imena Andra Pajkurića i njegove supruge Blandine Pajkurić.

Nastavi čitati

Eulogij (Eulo) Tijan, kapetan

Pomorski kapetan Eulogij (Eulo) Tijan (1907. – 1994.) rođen je u Kostreni Sv. Barbari, zaselak Šoići, u staroj pomorskoj obitelji, kao najstarije dijete od petero braće i sestara, od oca Tome i majke Marije rođ. Tijan.

Nastavi čitati

Irvin Lukežić: Obitelj Pajkurić

Tijekom devetnaestoga stoljeća u Rijeci se pojavljuju dva ogranka kostrenske obitelji Pajkurić čiji članovi imaju istaknutu ulogu među domaćim pomorcima i brodovlasnicima. Primjerni po svojoj radišnosti i raznorodnim pomorskim inicijativama, svi oni redom bijahu veliki narodnjaci i hrvatski domoljubi. U teškim vremenima sveprisutnoga odnarođivanja, kada se pretežni dio građanstva poistovjećivao sa talijanskom kulturom, ubrajali su se u onaj krug riječkih Hrvata koji ostaju privrženi svome jeziku, kulturi i podrijetlu. Svoju su pripadnost i dosljedno opredjeljenje dokazali brojnim svojim članstvom i aktivnošću u Narodnoj Čitaonici Riečkoj, koja u to vrijeme predstavlja najvažniju kulturnu ustanovu riječkih Hrvata. Nastavi čitati