Stanislav Tijan bio je prvi predsjednik „nove“ Bratovštine koja službeno nije postojala od 2. svjetskog rata, iako se sačuvao devetnaestostoljetni običaj okupljanja barbaranskih pomoraca na tradicionalnim večerama od Mikulni uoči blagdana sv. Nikole.

Iako je godinama tinjala želja o ponovnom aktiviranju Bratovštine kao udruge, tek 12. 10. 1997. u školi u Sv. Barbari prvi put se okuplja dvadesetak mještana koji pokreću inicijativu da se počnu rješavati određeni mjesni problemi, da se Bratovština upiše u registar udruga, da se pokrenu programi u cilju vraćanja našeg identiteta. Na tom su sastanku bili prisutni Stanislav Tijan, Đuro Vičević, Zlatko Uršičić, Milenko Pezelj, Svetozar Tonković, Nenad Olivieri, Ervin Šoić, Josip Zvonar, Arnold Jelenčić, Mirela Marunić, Zdenko Knafel, Darko Tonžetić, Borivoj Marunić, Mladen Karlović, Loris Borčić, Edo Borčič, Zlatko Borčić, Teodor Medanić, Miloš Tanja, Danko Uršičić i Tomislav Tijan.

Konačna odluka o osnivanju nove udruge pala je na putu od Čitaone (kako su je zvali naši preci) do Glavice (Randića), kada smo Tiho Linić i ja išli u vižitu teško bolesnom Antu Vidasu Crnom. Uključili smo odmah Stana Tijana i Borivoja Marunića koji je na svoj halaburast način znao kako postići željeni cilj. U startu je bilo 77 potpisa za novu Bratovštinu sv. Nikole.

Na osnivačkoj skupštini održanoj 19. 7. 1999. Stane Tijan je izabran za predsjednika, ja za potpredsjednika, Tihomir Linić za tajnika. Tijan je bio predsjednik od 2001. do 2004., a ja od 2004. do 2008. Proslava povodom registracije nove Bratovštine održana je 25. novembra 2001. u školi u Sv. Barbari.

Na početnim sastancima, dok udruga još nije bila osnovana, nailazilo se na brojne prepreke, tadašnji općinski čelnici nisu blagonaklono gledali na naše aktivnosti, Čitaonu, koju su naši nonići izgradili samodoprinosom u 19. st., nismo mogli dobiti na korištenje u nekom dogovorenom terminu. Tražili smo umjesto toga jednu prostoriju u obnovljenoj školskoj zgradi, ali ni tamo nismo mogli dobiti termin, konačno smo ga dobili u školi, jednom mjesečno. Svaki prvi utorak u mjesecu, u 18 h zimi, u 19 h ljeti.

Ovo što je Stane pisao ili prikupljao ima svoju težinu, htio je svima dati do znanja „ki smo i ča smo.“ O Kostreni su još u 19. st. pisali autori od zvanja, struke, znanja i pera. Stane je pisao točno onako kako je nekad bilo, nije nagađao ni povijest prekrajao ili prilagođavao ne bi li se određeni sadržaj nekome u 21. st. dopao.

A od Barbare je tu i tamo ostal ki štrafanić nešundrane zemlje.

 

Prilozi iz ostavštine kapetana Stanislava Stana Tijana

DOPIS

Predmet: Blagdan sv. Nikole, dan pomoraca

Stanislav Tijan 18. 10. 2001., kao jedan od organizatora proslave blagdana sv. Nikole, upućuje Lučkoj kapetaniji Rijeka, fra Stanku Dodigu i Sindikatu pomoraca Rijeka dopis pod nazivom Blagdan sv. Nikole, dan pomoraca. U njemu predlaže da se zbog bogate kostrenske pomorske tradicije centralna proslava održi u župnoj crkvi sv. Barbare i u lučici Urinj gdje je 1989. postavljena ploča za sve nastradale kostrenske pomorce diljem svijeta. Uz kraći osvrt na povijest Kostrene Sv. Barbare, u doba jedrenjaka jakog pomorskog središta, Tijan prilaže i dvadesetak priloga kojima to dokumentira.

PROTOCOLLO, zapisnik prve sjednice Bratovštine iz 1869.

REGOLE DELLA „CONFRATERNA DI S. NICOLO“ NELLA PARROCHIA DI S. BARBARA IN COSTRENA, štampane u Rijeci 1869. godine. Jedini poznati sačuvani dokument (osim onog u prvoj knjizi zapisnika) je onaj kap. Mata Pezelja iz 1870., Regole su naime služile i kao pristupnica za Bratovštinu. To je temeljni dokument Bratovštine. Napisao ga je utemeljitelj Bratovštine, župnik Antun Burmašević, na talijanskom jeziku. Na lijevoj i desnoj strani pravila nalazi se pjesma od 19 strofa pisana na hrvatskom jeziku. Gotovo sigurno ju je napisao sam župnik

PRIJEVOD REGOLA (PRAVILA) NA HRVATSKI JEZIK (preveli Stane Tijan i Tiho Linić)

TRADICIONALNE POMORSKE VEČERI

Stanislav Tijan je ovo priredio prema rukopisima i sjećanjima trojice kapetana, Eulogija Eula Tijana, Teodora Tedija Tijana i Viktora Pezelja 5. prosinca 1987. i nadopunio 25. rujna 2001. Posljednji sajači bili su on i Borivoj Marunić, došli su u kuću Joža Miloša, Merikana, u Urinju, bio je decembar 2001. Svjedočio sam tome i zapisao: To zadnje sajanje ne more se ponovit aš va Barbare ni više Barbarani. Se je prepasalo.

KOSTRENSKA INAČICA RUŽE VJETROVA

Prema predaji kapetana Ilije Šoića i sjećanju Maruške Tijan Karina, ruža vjetrova s talijanskim nazivima u Kostreni se čita ovako: Teški Gorki Križ Svakog Onog Ludog Putnika Mornara. Često ju izgovarao i kapetan Higo Šoić.

PRISUTNI ČLANOVI BRATOVŠTINE

Na tradicionalnoj pomorskoj večeri u listopadu 2002. bilo je prisutno 70 članova Bratovštine i 12 potencijalnih kandidata. U napomeni je zabilježeno da dvojica prisutnih nisu kapetani duge plovidbe, ali vrše dužnost zapovjednika broda. Spisak su sastavili Tihomil Linić i Stanislav Tijan.

KOSTRENJANI NA RADU U JRB-u

Spisak Kostrenjana u Jugoslavenskom riječnom brodarstvu iz Beograda. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije saveznici su, kao ratni plijen, preuzeli parobrode velike obalne i duge plovidbe. Naši su pomorci ostali bez posla na moru i zaposlili se na riječnim brodovima. Većina njih je s obiteljima stanovala u Zemunu. Ovaj popis od 19 zapovjednika – kapetana unutrašnje plovidbe, 8 upravitelja stroja, 8 manipulanata i drugih kapetana – pripravnika (kadeta) te 16 pomoraca sa kraćim stažom u JRB-u sastavio je Stanislav Tijan prema svojim sjećanjima kao i sjećanjima Anđelka Perovića i Orfea Tićca.

68 LIČNIH I OBITELJSKIH NADIMAKA IZ KOSTRENE SV. BARBARE

Zabilježio ih Stanislav Tijan, bez namjere da nekoga vrijeđa ili omalovažava.

IZ HISTORIJE KOSTRENE SV. BARBARE MATIJE MAŽIĆA, fotokopija članka (Prilozi za povijest grada Sušaka, članak vidjeti u rubrici Književnost i publicistika.)

PETAR ZRINSKI KAO BRODOVLASNIK, fotokopija članka dr. Iva Milića iz Jadranske straže. Ponizan podložnik, molnar Matio Picolino, 27. oktobra 1661. upućuje molbu Petru Zrinskom da mu poveća plaću.

KOSTRENO, KOSTRENO, fotokopija članka I. Latkovića iz Novog lista 1965. g. Kapetan Viktor Pajkurić koji tada ima 75. godina sjeća se godina provedenih na moru. Naročito parobroda Borneo, još mu se i tada činilo da čuje fijuk vjetra od 12 bofora na Atlantiku, usred uragana u kome su se sljedeće noći potopila dva engleska broda,

TURCI U KOSTRENI, zapis ERNESTA TIJANA, umir. pom. poglavara, iz decembra 1946. Kapetan Grgur Medanić iz Šoića se u mjesecu martu 1813. sa svojom polakom Maria M nalazio u tršćanskom zaljevu. Tu su ih napali turski gusari, njega teško ranili, jer se nije htio predati, desetoricu članova posade odveli u ropstvo, brod opljačkali. Među zarobljenima nalazio se i kapetanov sin Luka, rođen 1799. Kapetan Grgur Medanić je čudom preživio, a čudo je i to da su se nakon deset godina, 1823. u Kostrenu vratili i oni zarobljeni članovi posade obučeni „po tursku“ i izazvali paniku među mještanima. Luka Medanić pokopan je na barbaranskom groblju, na njegovu su grobu stihovi koje mu je u znak priznanja za počinjena dobročinstva posvetio župnik Randić, Barbaran koji je u svojoj kući osnovao i prvu školu.

KOSTRENA SV. BARBARA U NAŠOJ TRGOVAČKOJ MORNARICI, članak kapetana Ernesta Tijana iz decembra 1938. koji je objavljen u Primorskim novinama na Božić te iste godine i preštampan u Jugoslavenskom pomorcu 1939. Popis od 67 jedrenjaka koji su u cijelosti ili djelomično bili u vlasništvu Barbarana između 1854. i 1902. svjedoči o izuzetnoj pomorskoj prošlosti jednog relativno malog mjesta. Članak Ernesta Tijana nalazi se u rubrici Književnost i publicistika.

NASLOVNA STRANICA MATICE ZA PUČKU ŠKOLU počamši od godine 185/8/9. Biskupia: Modruško-Senjska, Nadbiskupija: Zagrebačka, Okružno nadzirateljstvo: Bakarsko, Krunovina: Hrvatska, Župania: Rečka, Kotar: Bakarski. Rukom nadopisano: Škola prestala radom 1991/92. Zbog nemarnosti, loše organizacije, arhiva razbacana 1996 leta . Potpis : M(arunić) Borivoj, Šoići 18.

Četverogodišnja osnovna škola u Sv. Barbari osnovana je 1839. Nakon 153 godine postojanja prestala je s radom. Zaseoci Šoići i dio Urinja su zbog rafinerije srušeni i raseljeni, više nema učenika koji bi je pohađali. Prilikom obnove školske zgrade koja se odvijala između 1994. i 1996., bahatim nemarom, neobjašnjivom nebrigom i nepoštovanjem tadašnjih općinskih čelnika prema vlastitoj kulturnoj baštini, jednim pravim kulturocidom, školski inventar s dnevnicima, knjigama i ostalim vrijednim dokumentima bačen je u dvorište na kišu, na gomilu šute i polomljenih crepova. Borivoj Marunić i ja uspjeli smo spasiti nešto malo dokumenata.

RAZJASNJENJE

Deset uputa kako ispunjavati maticu. Deseta uputa: Na koncu svakog školskog godišta treba navesti mĕsto, dan, mĕsec i godinu kada je javni godišnji izpit bio, i maticu podpisom ravnatelja, katekete i učitelja podkrĕpiti.

JEDNA STRANICA MATICE

Upisano je dvanaest učenika, njihova prezimena: Babić, Barbalić, Francisković, Jelenčić, Malvić, Marunić.

KOSTRENJANI SU POSIJALI SVOJE KOSTI PO SVIM MORIMA SVIJETA

Članak dr. Radojice F. Barbalića objavljen u Novom listu. Bez datuma.

PROTOCOLLO DI MORTE

Protokol o smrti kapetana Nadala Jelenčića koji je 14. 11. 1899. umro na austrougarskom jedrenjaku Ariete blizu grada Porto Empedocle. Protokol sadrži popis njegovih ličnih stvari koji će biti uručeni obitelji.

Lučka kapetanija Bakar na hrvatskom jeziku piše da će pripadajuća prtljaga pokojnog odpremljena biti, kroz lučki ured u Trstu, te uručena na vrieme njegovoj obitelji. Još pišu: Pokojnik ostavlja ucviljenu ženu sa tri ili četvoro malodobne djece.

PRIJEDLOG IMENOVANJA JEDNE ULICE ŠOJSKOM U NASELJU PAVEKI

Kada je zbog izgradnje rafinerije, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odlučeno da se Šoići, najveće naselje u Kostreni Sv. Barbari raseli, i kada su, nažalost, prve kuće započele padati pod krampovima, dr. Radojica F. Barbalić u suradnji s kap. Eulogijom Tijanom predlaže da se u novom dijelu Paveka, gdje su izgrađene nove kuće stanovnika Šoića, jedna ulica imenuje Šojskom, kako bi ih podsjećala na djedovinu, na stare naše Šoiće.

ČETIRI FOTOGRAFIJE koje je sačuvao i opisao Stanislav Tijan

 

Mnogi su naši pomorci ostali bez posla nakon što su brodove Austro-Ugarske Monarhije, kao ratni plijen, preuzeli saveznici. Neki su se zaposlili na  JRB-u, Jugoslavenskoj riječnoj plovidbi iz Beograda. Na slici su kapetani unutrašnje plovidbe: prvi slijeva Ilarije Thian, treći Ivan Malešić, oba iz Kostrene Sv. Barbare, drugi i četvrti nepoznati.

 

Prema predaji, ova fotografija snimljena je nakon protestnog skupa i demonstracija protiv priključenja Rijeke Italiji. Pjevalo se: Nije Rijeka talijanska, talijanska, već je Rijeka hrvatska, hrvatska…itd. Prvi red: Marija Dujmić Žužu, Marija Šoić Carova, Ernesta Marunić, Marija Mera Pezelj,  Jelka Perović, Mira Pezelj. Drugi red: Marijeta Pezelj i Marija Pezelj (umrla u 101. g.), mladići Ivko Dujmić, Andrija Marunić i vjerojatno Radoslav Marunić.

 

Snimljeno na palubi engleskog jedrenjaka Mayfield u luci Boston 19. prosinca 1911. Putovanje oko svijeta trajalo je 22 mjeseca. Na brodu su bila ukrcana petorica mornara iz Sv. Barbare. Sjede, slijeva na desno, Vinko Randić, Drago Linić, Ilario Fil Thian, stoje Anđelo Dujmić i nepoznati mornar.

 

Godinama kasnije, na jednoj od tradicionalnih pomorskih večeri održanoj u Narodnoj čitaonici u Sv. Barbari između 1956. i 1960., Vinko Randić i Ilario Fil Thian snimljeni uz sliku jedrenjaka Mayfield na kome su bili ukrcani te 1911. godine. Slika nije pronađena i ne zna se gdje je završila.

Detaljnije:

STANE TIJAN DOKUMENTI PREDSJEDNIKA za Bratovstinuhttps://bratovstina-svnikola-svbarbara.hr/wp-content/uploads/2023/12/STANE-TIJAN-DOKUMENTI-PREDSJEDNIKA-za-Bratovstinu.pdf

Zvonimir Stipanović i Vera Šoić Katalinić, 10. oktobra 2023.