NARODNA ČITAONICA KOSTRENA SV. BARBARA
4. 12. 2002.
Ovo je druga tematska izložba iz ciklusa deset planiranih pod nazivom “NAVIGARE NECESSE EST”
Cilj izložbe bio je da se podsjetimo kojim su se instrumentima i pomagalima služili kapetani i „tenenti“ iz Kostrene Sv. Barbare.
Pozdravni govor prigodom otvaranja izložbe
Poštovane gospođe i gospodo, dragi Kostrenjani!
Posebno nam je drago da je i ova druga izložba iz ciklusa “NAVIGARE NECESSE EST” pobudila tako veliki interes kao i ona prethodna o jedrenjacima. Ovom izložbom predstavljamo vam navigacijska pomagala i instrumente kojima su se služili naši bižbižnonići, bižnonići, nonići, očevi, a i mi do današnjih dana. Uz ove predmete izlažemo i vrijedne povijesne dokumente iz XVIII., XIX. i XX. stoljeća. To su brodski dnevnici u kojima su zapisana brojna putovanja, rote, računi i uvjeti plovidbe. Zatim su tu, iz XVIII. i XIX. stoljeća, stručne knjige, planovi zaljeva, sidrišta i luka cijelog Mediterana, Crnog i Azovskog mora, zapisi pojedinih kapetana i “tenenata” iz područja astronomije i terestrične navigacije. Naći ćete i Bibliju staru više od 180 godina kojom su se služili brojni kapetani, a zadnji je bio kapetan Toma Tijan.
Naime, svaki kapetan je u to vrijeme imao višestruka zaduženja, osim što je bio zapovjednik, bio je i predstavnik vlasnika broda, trgovca, ponekad liječnik i svećenik.
Sigurni smo da će ovi vrijedni dokumenti i instrumenti pobuditi vaš interes i da ćete se vratiti kako bi ih još jednom vidjeli.
Ova bi izložba sigurno bila još bogatija da su mlađi naraštaji imali više sluha i smisla da ovakve eksponate trajno sačuvaju, jer oni nikad ne zastarijevaju. Svaki ovaj instrument, knjiga, dnevnik, brevet, matrikula, ili bilo kakav drugi dokument, povijest je za sebe. Zato pozivam sve prisutne, kao i one koji će tek posjetiti ovu izložbu, da u svojim srcima ponesu više ljubavi za starine i sačuvaju preostalo, neprocjenjivo blago za budućnost.
Molimo, u ime Bratovštine sv. Nikole, da podržite naše planove i nastojanja te da posredno ili neposredno utječete na općinske vlasti da nam vrate Narodnu čitaonicu i da tu smjestimo zavičajni muzej.
Ova izložba ima poseban povijesni značaj jer nam zorno približava prošlost naših pomoraca i svjedoči o njihovom doprinosu u razvoju pomorstva na ovim prostorima.
Posebno zahvaljujemo svim mještanima koji su pomogli da ostvarimo ovu lijepu izložbu i ponudili ove vrijedne predmete i dokumente.
Veliko hvala i vama koji ste došli da svojim prisustvom ocijenite naš trud.
U Kostreni, 4. prosinca 2002.
Izloženi su oktanti i sekstanti, kronometri, barometri i durbini, te razni brodski dokumenti, matrikule i stručne knjige iz XIX. st.
Najstariji izloženi primjerci oktanata datiraju iz prve polovice XVIII. st., a sekstanata iz XVIII., XIX. i XX. stoljeća.
Većina izloženih oktanata i sekstanata izrađena je u engleskim i njemačkim radionicama preciznih nautičkih instrumenata.
Pri ukrcaju na brod, kapetani i „tenenti“ obavezno su morali imati svoj oktant, a kasnije sekstant. To je bilo sveto pravilo!
O K T A N T
Izum prvog instrumenta s dvostrukom refleksijom zraka svjetlosti pripisuje se Isaacu Newtonu početkom XVIII. st. Za otkriće oktanta početkom XVIII. st., u kratkom vremenskom razmaku, zaslužni su Thomas Godfrey i John Hadley.
Oktant je bio instrument za mjerenje vertikalnih i horizontalnih kuteva u navigaciji, za mjerenje kuta između horizonta i odabranog nebeskog tijela: Sunca, Mjeseca, zvijezda. Oktantom (osmi dio kruga, čini dio luka od 45 stupnjeva) moglo se mjeriti kutove do najviše 90 stupnjeva.
Oktanti, dva veća, izrađena su početkom XVIII. st. u radionici nautičkih instrumenata “DOLLOND” u Londonu. Nije poznato gdje je izrađen desni, manji oktant.
(Iz ostavštine kapetana Antona, Andrije i Andra Randića)
Oblik i glavni dijelovi opisani su uz donju sliku.
Instrument se sastoji od tijela u obliku dijela kružnog luka (L) izrađenog od ebanovine, vrlo tvrdog tropskog drva. U luku je usađena skala od bjelokosti s urezanim stupnjevima od 0 do 95 (B), te pomičnim krakom alhidade (A) (od mesinga), učvršćenog u hvatište kruga na kojem je postavljeno okomito veliko ogledalo (O1) koje se pomiče oko hvatišta kruga (A1) u smjeru od 0 stupnjeva prema višim stupnjevima. Na desnom kraku luka nalazi se mesingani vizir (ciljnik) (V) sa dvije rupice u okomitom položaju na luk i u liniji s malim horizontalnim ogledalom (O2) koje se nalazi na suprotnom (lijevom) kraku luka. Malo ogledalo (O2) pola je prozirno staklo za opažanje horizonta, a pola je amalgamirano (posrebreno) da reflektira opažano nebesko tijelo do promatrača.
Na lijevom kraku luka nalaze se dva do tri zatamnjena stakla – sjenila (S1) različitih boja (crveno, narančasto i zeleno) koja ublažavaju sjaj reflektirajućeg Sunca koji se sa velikog ogledala (O1) pomicanjem alhidade poravnava preko malog ogledala (O2) do oka promatrača (V). Uz malo dvodijelno ogledalo su jedno do dva sjenila (S2) koja također ublažavaju reflektirajući sjaj Sunca.
Sva ogledala i sjenila moraju biti paralelna i precizno dobro učvršćena.
Kod mjerenja kuta nebeskog tijela alhidada se pomicala dok se Sunce ili zvijezda ne bi reflektirali s velikog ogledala na malo ogledalo i dovela u ravninu s horizontom.
Kutna udaljenost nebeskog tijela od horizonta naziva se visina i očitava se na graduiranoj skali luka putem noniusa (A2).
U praksi se oktant, zbog ograničenog kuta od maksimalno 90 stupnjeva koji se mogao mjeriti, pokazao manjkavim.
Suvremeniji oktanti manjih dimenzija u originalnim kutijama za čuvanje i transport.
Oktanti na prijelazu iz XVII. u XIX. st. manjih su dimenzija da bi bili lakši za rukovanje. Agent prodaje lijevog oktanta je J. SOMALYICO & CO. MAKERS iz Londona. Primjerci ovih oktanata, zahvaljujući visokoj kvaliteti izrade, dobivaju priznanje “GUGLIELMO WEICHENT” , Fabricante di Cronometri Ed Instrumenti Orologi Nautici Per Nomina SPECIALE cronometrista, A.S.M.L. IMPERATORE D Austria.
Izrađivač oktanta u prvom planu desno, više je puta nagrađivan prestižnim medaljama za izvrsnost izrade. Ovi oktanti za preciznije čitanje noniusa dobili su vijak i povećalo na alhidadi. Opremljeni su sa po dva teleskopa različite optike.
S E K S T A N T
Za razliku od oktanta, sekstant je instrument koji je razvijen s mjernim kutom od 120 stupnjeva. Izrada prvog sekstanta pripisuje se Johnu Birdu 1757. g. i Johnu Campbellu iste godine, John Bird 1759. usavršava sekstant.
Pojavom oktanta umijeće navigacije je znatno uznapredovalo, a pojavom sekstanta dosegnulo dotad nezamislivu preciznost izračunavanja točke broda.
Kao i oktant, sekstant je instrument za mjerenje vertikalnih i horizontalnih kutova. U astronomskoj navigaciji koristi se za mjerenje kuta između horizonta i nebeskog tijela, to jest za visinu.
Snimanjem/opažanjem nebeskog tijela u točno određenom vremenu kronometra, brodskog sata kojim se određuje vrijeme po “Greenwich Mean Time – GMT”, srednje vrijeme po nultom meridijanu, te uz Nautički godišnjak (Efemeride) i računa sferne trigonometrije, izračunavale su se geografska širina i dužina odnosno TOČKA BRODA.
Sekstant je po opisu dijelova vrlo sličan svom prethodniku oktantu. Manjih je dimenzija i lakši za rukovanje. Prvi primjerci bili su izrađeni od ebanovine i mesinga, zatim je sve više zastupljen mesing. Instrumenti izrađeni potkraj XVIII. st. opremljeni su skromnim teleskopima i dobivaju povećala za lakše čitanje noniusa. Na prijelazu između dva stoljeća, ovaj za navigaciju prijeko potreban instrument postaje sve traženiji. Usavršavanjem pojedinih dijelova dobivali su se sve kvalitetniji teleskopi (durbini, dvogledi) i umjesto noniusa za čitanje visine u stupnjevima i dijelovima stupnja dobivaju tzv. bubanj – “RAPID – READER”, patent tvrtke The “Hezzanith” Instrument Works, London.
Za određivanje točke broda, sekstant je, bez obzira na suvremene tehnologije, ostao u upotrebi do današnjih dana, tehnički izrađen za što jednostavniju primjenu.
Ovdje imamo tri različita sekstanta koji prikazuju kako se razvijala izrada koristeći suvremenije materijale, što je značajno utjecalo na sve manje dimenzije i težinu, a time omogućilo svakom korisniku lakoću snimanja nebeskih tijela. Pored oblika luka tu su i noviteti u izradi graduiranog luka, alhidade, noniusa, teleskopa, ogledala i sjenila.
Sekstant sa teleskopom i povećalom za čitanje noniusa
Sekstanti različite izrade, ali tehnička rješenja su im podjednaka; slični durbini, povećala za čitanje noniusa i dr. Izrađeni u prvoj polovici XIX. st.
Sekstanti sa dvogledima i teleskopima, s alhidadama na bubanj za brzo čitanje; desni je izrađen u “HEATH & CO.” New Eltham, London S.E.9. s patent bubnjem tzv. “RAPID – READER”. Oba su izrađena početkom XX. st. u Engleskoj.
Desni je korišten na P/B “KOSMAJ”, bivšem P/B “OLGA TOPIĆ”.
Svjedodžba o pregledu sekstanta broj Y87 izrađenog od tvrtke The HEATH & CO. , New Eltham, London S.E.9. Pregled i servis je 26. 9. 1956. izvršila tvrtka The “Hezzanith” Instrument Works, London. Prilikom pregleda utvrđeno je da bubanj odstupa 0.2″ te zaslužuje ocjenu Class “A” standardnu. Sjenila, ogledala i teleskop su ispravni.
Sekstantom, lijevo, mogu se vršiti noćna opažanja ; izrađen je u radionici “PLAKETT” u Londonu.
Sekstant, desno, izrađen je u DDR-u 1986. (Istočna Njemačka), ima Zeissovu optiku.
Sekstant izrađen u DDR-u 1986. od posebne legure aluminija, da bi bio što laganiji, ima dvogled sa Zeissovom optikom, četiri sjenila velikog ogledala i tri sjenila malog/horizont ogledala. Umjesto bubnja na alhidadi ima cilindar sa ugrađenom mikroskalom.
U pozadini je nekoliko raznovrsnih dvogleda (kanoćala, dalekozora) raznih optika.
Tu su dva aneroidna barometra, lijevi se nalazi u originalnoj zaštitnoj drvenoj kutiji, izrađen je u BAROMETRE HOLOSTERIQUE P. SALBAT. OPTN u Marseilleu. Vremenske situacije obilježene su na francuskom jeziku (kraj XVIII. st.). Desni, u izrezbarenom drvenom okviru izrađen je u Engleskoj.
Manji kronometar je “ELGIN”, veći kronometar izrađen je u “J. PARKERS & SONS” u Liverpoolu, korišten je na P/B “OLGA TOPIĆ” , preimenovanom u P/B”KOSMAJ”.
Razni durbini iz XVIII. i XIX. st. Prvi, dvodijelni, izrađen je u radionici optičkih instrumenata „STEEL & CHALMERS“ u Southhamtonu. Drugi, dvodijelni, pripada Dal R. Governo Maritimo.
Kvaliteta i jasnoća objekta koji se promatra pomoću durbina ovisila je o ugrađenoj optici – lećama. Izrađivani su kao dvodijelni, trodijelni i četverodijelni, po sistemu izvlačenja nastavaka.
Razni crtaći pribor kojim su se služili kapetani i „tenenti“ za povlačenje rota – navigacijskih kurseva, ucrtavanja točke broda, mjerenja udaljenosti od kopna, brojenja preplovljenog puta u nautičkim miljama i drugog. Tu su i paralele, neke stare više od 200/250 godina, triangle, trokuti, šestari (krajni desni je kovani) i dr.
Kompas (busola) sa smjernom pločom, u kutiji, služio je kod kompenzacije glavnog brodskog magnetskog kompasa; do njega je priručni kompas u limenoj zaštitnoj kućici kakvim su opremljeni čamci za spašavanje ljudi u pomorskoj nezgodi; tu je mali feralić (svjetiljka) na petrolej; inklinator nagiba broda i pištolj za ispaljivanje raketa za poziv u pomoć brodolomcima ili za ispaljivanje konopca s broda na brod prilikom spašavanja ljudi u nevolji.
Smjerna ploča sa postoljem – tronogom. Služila je za kompenzaciju magnetskih kompasa. Njome se služio kapetan Eulogije Tijan.
Aneroidni barometar izrađen u Engleskoj
Reljefni atlas planova luka, zaljeva i sidrišta Mediterana, Crnog i Azovskog mora
tiskan u Marseilleu 1861. u tiskari J. MAISTRE, HYDROGPHE EDITEUR. Posvećeno Njegovom Veličanstvu Princu od Joinvillea. U žargonu znan kao portolan.
BARCELONA, plan luke i sidrišta (1861.)
Plan sidrišta (rade) i luke TOULON
Ovlaštenja – breveti za zvanje „tenenta“ i kapetana, Pomorske knjižice – Matrikule tiskane na talijanskom, mađarskom i mađarskom i talijanskom jeziku. Mjesto izdavanja dokumenata ovisilo je o mjestu gdje su se ispiti za strukovna zvanja polagali. Najčešće je to bilo u Bakru. Imena osoba i imena njihovih očeva za koja su postojala odgovarajuća imena na talijanskom jeziku obavezno su ispisivana na tom jeziku.
Povijesno, Bakar je bio važno pomorsko središte Sjevernog Jadrana. U Bakru su se pohađali tečajevi i polagali strukovni ispiti za časnike (tenente), kapetane, a kasnije i za pomorske strojare za parobrode. Pored Trsta i Rijeke, austrougarske vlasti uspostavile su Kraljevski lučki ured u Bakru (kasnije Lučku kapetaniju) radi izdavanja uvjerenja – dekreta, plovidbenih dozvola – breveta, pomorskih knjižica – dozvola za putovanje – matrikula i drugih odobrenja za stručna pomoračka zvanja. Za vrijeme austrougarske vladavine ta ovlaštenja izdavana su na talijanskom i mađarskom jeziku, te dvojezično, na mađarskom i talijanskom jeziku.
Izloženi su neki originalni primjerci tih ovlaštenja.
Dvojezično tiskano ovlaštenje, pisano na mađarskom i talijanskom jeziku.
Broj 2206 iz 1893. g., ovlaštenje za časnika trgovačke mornarice. Mađarska kraljevska vlada za pomorstvo sa sjedištem u Rijeci ovime potvrđuje da je vlasnik ovog dokumenta gospodin RANDIĆ ANDRIJA rodom iz Kostrene Sv. Barbare, sin Androv, ispunio uvjete važećih normi te biva imenovan u zvanje časnika trgovačke mornarice.
Rijeka, 6. svibnja 1893. Predsjednik mađarske Kraljevske vlade za pomorstvo.
Broj: 1386. Br. i datum političke dozvole 181, 13. lipnja 1874. Dozvola za putovanje – Pomorska knjižica, za RANDIĆ ANDRIJU, Matovog, izdana u Kraljevskom lučkom uredu u Bakru 13. lipnja 1874. Državni biljeg od 15 kruna poništen je pečatom Ureda u Bakru.
Zvanje časnika trgovačke mornarice stekao je u Trstu 23. lipnja 1862. Ovlaštenje br. 5568.
Ovlaštenjem br. 797 od 29. travnja 1876. stekao je zvanje kapetana duge plovidbe trgovačke mornarice.
Preminuo je u Marseilleu 20. rujna 1894. Pokopan je na tamošnjem groblju za pomorce.
Ukrcao se u Rijeci 24. siječnja 1894. na bark “GRAD KARLOVAC” u svojstvu časnika.
Neki od izloženih dokumenata poput Uvjerenja za strukovno zvanje izdvojena su i opisana niže dolje.
Broj 19441, grb Austro – Ugarske Monarhije sa sloganom “Viribus Unitis”.
OVLAŠTENJE O OSPOSOBLJENJU. Tekst započinje sa riječi “In” upisan na državnom biljegu od 2 krune, tiskanom 1898. godine.
Na temelju ovlasti iz Članka 18 odluke od 12. srpnja 1906. B. L.I.N. 160 potvrđuje se da je gospodin Zvonimir Stipanović rođen u Kostreni (Hrvatska) 12. veljače 1878., s prebivalištem na Trsatu – Sušak (Hrvatska) stekao stručnu spremu za strojara prve kategorije na parobrodima trgovačke mornarice.
U Trstu, 22. rujna 1908., upravitelj Kraljevske vlade za pomorstvo
Br. 2706 (desno). Br. i datum političke dozvole 1271/60, 1897/8/II.
Dozvola za putovanje – Pomorska knjižica, za Stipanović Zvonimira, Kuzmova, prebivalište u Kostreni Sv. Barbari (Pomorska oblast Sušak). Izdana u Kraljevskom lučkom uredu u Bakru 8. veljače 1897. Državni biljeg od 15 kruna poništen pečatom Lučkog ureda u Bakru, u potpisu Medanich.
Radi kronologije i usporedbe priložena je Pomorska knjižica Stipanović Zvonimira (unuka Zvonimira Stipanovića).
Iako su Pomorske knjižice tiskane u posljednjih 200 godina na više stranih jezika raznih država koje su upravljale pomorstvom te dodjeljivale stručna uvjerenja, sadržajno su, više ili manje, obuhvaćale iste podatke o vlasniku.
Ova Dozvola za putovanje – Pomorska knjižica tiskana je na mađarskom jeziku i talijanskom jeziku. Ispunjena je podacima o vlasniku na talijanskom jeziku. Broj 3125, br. i datum političke dozvole 11476/184 od 16. 6. 1908. Vlasnik je Pajkurić Medardo Tomov rođen 1892. u Kostreni Sv. Barbari. Izdana u Kraljevskom lučkom uredu u Bakru 19. lipnja 1908.
Biljeg od 30 filira poništen pečatom od istog lučkog ureda.
BIBBIA SACRA – SVETA BIBLIJA. Ova Biblija prošla je brojne nevere i uragane, ali je preživjela.
Pored brojnih složenih i odgovornih dužnosti koje je kapetan broda obavljao bilo u navigaciji, luci iskrcaja ili ukrcaja, ugovaranja prijevoza tereta u ime i za račun brodovlasnika, liječenja oboljelih, isto tako morao je obavljati i ulogu svećenika. Ovom se Biblijom služio kapetan Toma Thian iz Šoića, Kostrena Sv. Barbara.
BIBLIJU, Stari i Novi zavjet preveo je na talijanski monsignor Antonio Martini, tiskana je u Londonu 1828. godine.
Popis naslova knjiga Staroga zavjeta.
TEČAJ PLOVLJENJA, TEORIJA I PRAKSA, prikupljeno i prevedeno od priznatih engleskih i francuskih stručnjaka; dopunjeno novim saznanjima; autor GIACOMO ANT. MIKOCZ; pučki profesor nautičke škole u Rijeci; KNJIGA 1.; izdana u Veneciji 1833.
Ova impresivna izložba realizirana je neizmjernim doprinosom članova Udruge Bratovština sv. Nikole i obitelji u čijim se riznicama nalaze prikazani instrumenti. Za doprinos u realizaciji ovog projekta neizmjerna hvala gospodi Borčić, Karina, Despot, Marunić, Margan, Medanić, Miloš, Olivjeri, Pezelj, Pilepić, Randić, Ružić, Sochor, Stipanović, Šoić (više članova), Tijan (više članova), Tonković, Tonžetić, Uršičić, Vukoša.
Uvodni govor prilikom otvorenja izložbe i tekst o izložbi Navigacijski instrumenti, pomagala i pomorske isprave napisao je autor izložbe kapetan Zvonimir Stipanović.